“Priča o posljednjem čovjeku na Mjesecu je laž”

Astronaut Judžin Sernan popeo se 13. decembra 1972. godine merdevinama do lunarnog modula na Mjesecu, koji je malo kasnije krenuo ka Zemlji. Bio je to posljednji put da je čovjek boravio na Zemljinom satelitu.

“Bobe, ovde Džin, ja sam na površini; i, dok dižem posljednji korak čovjeka sa površine, idući kući na neko vrijeme – ali mi se nadamo na ne tako dugo – želio bih samo da kažem šta mislim da će ostati zapisano u istoriji. Da je američki izazov današnjice skovao čovjekovu istoriju u budućnosti. I, dok napuštamo Mjesec kod mjesta Taurus–Littrow, odlazimo onako kako smo i došli i kako ćemo se, uz Božiju pomoć, jednog dana i vratiti, sa mirom i nadom za cijelo čovječanstvo. Srećno posadi Apola 17”, izjavio je Sernan pred povratak kući.

Posada, koju su činili još i astronauti Ronald Evans i Harison Šmit, uspješno se nakon 12-dnevne misije spustila na Zemlju 19. decembra.

 

Ove nedjelje obilježena je godišnjica posljednjeg čovjekovog odlaska sa Mjeseca.

Ipak, teoretičari zavjera nisu uvjereni u cijelu priču. Štaviše, oni smatraju da je lažiran svaki let na Mjesec.

Pročitajte u nastavku njihove najčešće argumente, kao i naučna objašnjenja koja pobijaju njihove tvrdnje.

Slijetanje je snimljeno u holivudskom studiju, sa glumcima i profesionalnim osvjetljenjem

Video-snimak koji je u oktobru objavljen na kanalu TruTV pokazuje da bi bilo nemoguće inscenirati takav poduhvat 1969. godine.

Postoji nekoliko ključnih razloga za to. Prvo, sjenke, onakve kakve se vide na filmu i na fotografijama, mogle bi da nastanu u studiju samo ako bi objekti bili obasjani milionima supersjajnih lasera. Laseri su 1969. bili vrlo skupi i pravili su se samo u jednoj boji – crvenoj.

U današnje vrijeme, boja bi mogla da im se promijeni CG tehnikama, ali tada nije bila moguća kompjuterska montaža.

Osim toga, čak i da je NASA tajno stvorila kompjutersku grafiku i krila je od očiju javnosti, neko od 400.000 zaposlenih u toj organizaciji bi morao da progovori o tome.

Uostalom, njihovu tajnu bi već otkrili i drugi svjetski lideri, uključujući i tadašnjeg neprijatelja SAD – Rusiju.

 

Ako su astronauti zaista bili na Mjesecu, zašto se nisu vratili tamo?

Zapravo, Zemljani su na Mjesecu bili više nego jednom.

Do 1966. svemirska trka dostigla je svoj vrhunac. NASA je dobila najveći budžet u istoriji – 5,933 milijarde dolara (oko 43 milijarde današnjih dolara), uspješno je okončan projekat Gemini, a krenule su i ozbiljnije pripreme za Apolo misije, pišeGizmodo.

Od tog trenutka, podrška za svemirske programe je počela da opada, pa je uprkos uspješnom slijetanju na mjesec u julu 1969. došlo do velikog zaokreta u svemirskoj politici SAD.

Samo godinu dana nakon što je misija Apolo 11 “osvojila” Mjesec, NASA je morala da se nosi sa velikim šupljinama u budžetu, ali je uspjela da pošalje još pet misija na Mjesec – Apolo 12, 14, 15, 16 i 17 (Apollo 13 nije uspio da se spusti zbog tehničkih problema).

Oživljeni su planovi izgradnje svemirske stanice, a 1970. objavljeno je da će misija Apollo 20 biti otkazana u korist novog projekta – Skylab.

Tokom posljednje tri Apolo misije (15, 16 i 17), NASA je morala da se nosi sa velikim političkim pritiscima. Naime, Bijela kuća je već naredne godine željela da potpuno otkaže Apollo program poslije misije 15, ali se NASA ipak izborila da do toga ne dođe.

Budžet koji je NASA imala prije 1966. više nije bio održiv, naročito onda kada se Amerika suočila sa velikom naftnom krizom 1973. koja je potpuno promijenila prioritete te nacije. I dalje se ulagalo u svemirske programe, ali s mnogo više ograničenja nego prije.

 

Zašto nema sačuvanih traka?

NASA je prije desetak godina saopštila da su svi originalni video snimci tog istorijskog događaja, koje su direktno gledali milioni, izbrisani “zbog štednje”. Oni snimci koji se danas mogu vidjeti potiču iz arhiva TV stanice CBS.

”Snimci koje imamo pokazuju da lažiraju da su na pola puta do Mjeseca. To pokazuje da nisu mogli da stignu ni do pola puta. Svi su imali istu opremu. Ako moj Folksvagen ne može da juri 500 milja na čas, a ne može nijedan, to znači da ni oni nisu mogli da napuste orbitu Zemlje”, tvrdi “kralj teorija zavere” Bart Sajbrel.

Prvi čovjek američkog Nacionalnog muzeja vazduhoplovstva i astronautike Rodžer Lonius odbacuje takve tvrdnje.

”Mi smo zaista stigli na Mjesec. Bili smo zaglavljeni u Hladnom ratu sa Sovjetskim Savezom, koji je imao svoj svemirski program i to vrlo dobar. Da smo varali, imali su tehničke mogućnosti da to otkriju i razloge da nas razotkriju. Pa, ipak, nisu rekli ni riječ. Čak su nam i čestitali na uspjehu”, objašnjava Lonius.

 

Inače, tokom sedamsedestih i osamdesetih godina, NASA je često prodavala svoje stvari na aukcijama. Zapravo, prodaja je vršena svaki put kada bi tehnologija koju je koristila zastarjela, a finansijska sredstva presušila, ili kada jednostavno više nije bilo mjesta za skladištenje.

Neki od predmeta se i danas čuvaju u privatnim kolekcijama, drugi su ponovo korišćeni za neke druge prilike (npr. presnimavani), a ponekad se dešavalo da zaposleni uzmu sav materijal koji bi inače bio uništen.

Ova praksa bila je naročito popularna u vrijeme misije Apolo, a stvari iz tog perioda počele su prije oko 10 godina redovno da se pojavljuju na I-beju, prenosiMotherboad.

Ako je slijetanje zaista izvedeno na Mjesecu, zašto se na fotografijama ne vide zvijezde?

 

Kako to da se zastave na slikama vijore, ako nema vjetra?

Teoretičari zavjera smatraju da je slijetanje na Mjesec lažirano jer se zastava vijori, što je fizički nemoguće, s obzirom na to da na Mjesecu nema atmosfere i protoka vazduha koji bi je pomjerao.

Naučnici, međutim, objašnjavaju da zastava u vakuumu ne može da se vijori, već lebdi, bez ikakvog kretanja. U nju su takođe ugrađene žice kako bi ostala raširena.

Još važnije pitanje je – šta se desilo sa zastavama?

Lunarni naučnici tvrde da imaju odgovor zahvaljujući fotografijama iz 2012. godine koje je načinio Nasin lunarni orbiter – većina njih i dalje stoji uspravno.

“Zahvaljujući tim slikama možemo da tvrdimo da zastave i dalje stoje uspravno sem one koju su postavili članovi misije Apollo 11. Baz Oldrin je prijavio da su zastavu oduvali izduvni motori raketa tokom uzlijetanja Apola 11, i čini se da je bio u pravu!“, izjavio je jedan od Nasinih istraživača Mark Robinson.

Svaka od šest ljudskih posada koje su bile na Mjesecu postavile su po jednu zastavu.

 

Naučnici su i ranije ispitivali fotografije sletanja Apola u potrazi za informacijama o zastavama ali nisu sa sigurnošću, samo na osnovu sjenki, mogli da utvrde da li zastave i dalje stoje.

“Iskreno, poprilično sam iznenađen što su zastave uspjele da izdrže visoka zračenja i temperature na mjesečevoj površini, ali izgleda da jesu“, izjavio je Robinson.

Ipak, prema pisanju magazina Biznis insajder iz aprila ove godine, ovi predmeti su u odmakloj fazi raspadanja, a boje na njima potpuno izbledjele.

“Na fotografiji se vidi…” (dodajte po želji)

“Ovaj ‘dokaz’ je postao aktuelan posljednjih godina. Često neko objavi neku fotografiju visoke rezolucije i tvrdi da je pronašao dokaz da je misija lažirana”, piše fizičar Milan Milošević za portal Svet Nauke.

“Primjenite Okamovu oštricu, prema kojoj je “od dva objašnjenja za istu stvar, tačno ono koje je jednostavnije”. Da li je jednostavnije montirati 32000 fotografija, oko 300 sati radio komunikacije, 400 kg donetog materija ili par fotografija?”, pita Milošević.

Jedan od primjera je nedavna tvrdnja Jutjub korisnika Streetcap1 da je slijetanje Apola 17 iz decembra 1972. godine lažirano.

Korisnik navodi da se u odsjaju na viziru kacige astronauta vidi figura čovjeka koji ne nosi svemirsko odijelo.

Na zvaničnoj Flickr stranici projekta Apollo nalazi se više od 12 hiljada fotografija sa svih Apolo misija koje je NASA objavila 2015. godine, a koje su dostupne svima. Fotografije su snimljene Haselblad kamerama, koje su bile prikačene na grudi astronauta.

Da li je Kjubrik zaista priznao da je režirao slijetanje na Mjesec?

Teoretičari zavjere odavno tvrde da je sva pompa oko misije Apolo 11 nastala zahvaljujući maestralnoj režiji Stenlija Kjubrika u nekom holivudskom studiju.

Oni koji u to vjeruju dobili su 2015. godine još jedan “dokaz”: navodno Kjubrikovo priznanje koje je dao izvjesnom reditelju T. Patriku Mariju i to neposredno pred smrt prije 15 godina.

Sam “dokumentarac” nazvan “Snimanje Stenlija Kjubrika” interesantno je začinjeno snimcima iz raznih njegovih filmova, ali ključ je u “Kjubrikovoj” izjavi.

Iako i na prvi pogled djeluje da čovek koji “priznaje” da je režirao sletanje na Mjesec nije Stenli Kjubrik, zbog velike popularnosti snimka, novinari sajta Disklouz kontaktirali su suprugu pokojnog reditelja, a predstavnik porodice za odnose s javnošću odgovorio je sljedeće: “Intervju je lažan. Stenlija Kjubrika nikad nije intervjuisao T. Patrik Mari i kompletna priča je izmišljena, prevarantska i netačna”, piše Disclose.tv.

Ćerka Stenlija Kjubrika, Vivijan Kjubrik, objavila je prošle godine na Twitteru sljedeću izjavu:

“Odgovor na lažna slijetanja na Mjesec

Mnogi ljudi su me pitali o ovome, a djeluje mi da je sada pravo vrijeme da odgovorim…

Umjetnik, kakav je moj otac, čiji je umjetnički integritet neosporan, svaki film koji je stvorio snimio je po svojoj političkoj / društvenoj savjesti.

Zbog kontroverznih tema doslovno je rizikovao sopstveni život, a ipak i dalje pravio filmove koje je pravio… Zar ne mislite da je on posljednja osoba koja bi IKADA pomagala američkoj vladi u tako užasnoj izdaji naroda?!?

Postoji mnogo realnih zavjera koje su se događale kroz našu istoriju i dešavaju se i sada. Vrlo sam svjesna užasne manipulacije koju izvode vlade, tajne službe, bankari, vojno-industrijski kompleksi itd… Ali, tvrdnje da su slijetanja na Mjesec lažirana i da ih je režirao moj otac? Ta to ne mogu da razumijem! Da li neko može da vjeruje da je jedan od najvećih branilaca čovječanstva mogao da počini takvu izdaju?

Umjetnički radovi mog oca su njegova neosporna odbrana!

Na posletku, moja ljubav prema ocu nema veze s tim. Ja sam ga poznavala! Ja sam živjela i radila s njim, pa mi oprostite na grubosti kada kategorički konstatujem: takozvane “istine!” ovih malicioznih pametnjakovića koje se zasnivaju na tome da je moj otac zajedno sa Vladom SAD skovao zavjeru lažnih slijetanja na Mjesec, predstavljaju očiglednu GROTESKNU LAŽ”.

Objavljen je i računarski kod koji je Apolo 11 odveo na Mjesec

 

Izvorni kod računara koji su koristili astronauti na Apolu 11 i ranije je bio dostupan javnosti, ali nakon što je postavljen na GitHub, sada ga je izuzetno lako naći i proulavati ga.

Kris Gari, bivši zaposleni u NASA-i, postavio je kod na platformu za programere i svima omogućio detaljniji uvid u softver koji je astronautima omogućio da slete na Mjesec.

(B92)