Dragana Zgodić (20), mještanka male rudarske varoši Ljubije i studentkinja Visoke medicinske škole iz Prijedora, pošteno je zasukala rukave kako bi zaradila bar dio novca za školovanje, kupila neku od knjiga, platila prevoz i osigurala sebi kakav-takav džeparac.
Krhka djevojka ne bira poslove, cijepa drva, kosi, kreči voćke i kuće i pomaže starijim komšijama. Rijetko odbija poslovne ponude, jer svaka marka, mada nema fiksnu satnicu nego pravilo “ko koliko može dati”, uvijek dobro dođe. A nerijetko pomaže i bez bilo kakve nadoknade.
.
Ni košenje joj nije strano
Poslovi koji ne bi bili lagani ni nekom njenom vršnjaku, ipak joj nisu strani, jer ih radi i u svojoj kući. Roditelji, majka Mira i otac Dragan, glava kuće, koji s neredovnom platom na “Željeznici” pokriva tek ono najosnovnije, naučili su je da ne treba sjediti skrštenih ruku i čekati da ti nešto padne s neba.
Ništa mi nije teško. Volim raditi, a vremena ima za sve, i za učenje i za druženje, a ocu i majci pomažem kad god zatreba – kaže skromna djevojka za Avaz.
