Da je srpski jezik prepun turcizama nije ništa novo. To su riječi preuzete iz turskog jezika i posebno su karakteristične za jezike naroda koji su bili pod vlašću Osmanskog carstva – grčki, bugarski, makedonski, jermenski, naravno, srpski. Ipak, ovo je jedina srpska riječ u turskom jeziku.
Smatra se da su turski osvajači Srbima “u amanet” ostavili više od šest hiljada svojih riječi. Neke od njih zastarjele su, pa i potpuno nestale iz upotrebe, ali i dalje se svakodnevno koristi barem tri hiljade riječi koje su stigle iz turskog.
Burek, budala, bašta, ćup, džep, pekmez, džin, majmun, pamuk, papuče, sanduk, torba, top, zanat… samo su neke od njih.
Međutim, nisu samo Srbi “pozajmljivali” riječi. Viševijekovno miješanje naroda dovelo je do toga da i Turci usvoje i počnu da koriste neke slovenske riječi. Neki domaći stručnjaci smatraju da je takvih riječi u turskom čak hiljadu, ali u stvarnosti se većina njih više ne koristi, ili se koristi rijetko.
Interesantno je da je najviše ostalo izraza koji se odnose na administrativne nazive, zakonske norme, kao i rudarstvo. U svakodnevnom govoru Turaka može se pronaći tek nekoliko reči slovenskog porekla – kralj/kraljica, četa, višnja, kosa (alatka)…
Međutim, samo za jednu riječ se sa sigurnošću može reći da je srpska – Božić.
Turci ovaj srbizam izgovaraju kao “Bodžuk”, ali, u svakom slučaju misli se na praznik rođenja Isusa Hrista.
