Poglavar srpske crkve poručio je i da poslenike, ma koliko oni bili zaslužni, treba podsjećati da se ništa ne čini bez sloge i jedinstva sa svima ostalima; ništa na silu, da se, kako kaže, ne bi cijepala Hristova nerukotvorena riza, odnosno da se ne bi skrnavio u nama lik Bogomladenca Hrista.
– Svuda, dakle, da važi pravilo liječenja sebe i drugih na blag, istinit i svetootački način – istakao je patrijarh.
– Ne smijemo, ukazao je, zaboraviti našu Staru Srbiju (Kosovo i Metohiju), prema kojoj treba da se ophodimo kao prema srpskoj zavjetnoj misli, riječi i nasljeđu – neodvojivim od našeg narodnog bića. Јer, upravo su o tome svojom krvlju svjedočili horovi srpskih mučenika i novomučenika svih vijekova. Danas na Božić najsvečanije pomenimo kosovske, jasenovačke, gradinske, i mučenike sa svih ostalih stratišta. Mi im se za pomoć molimo da i sami lično ispovedimo svoju crkvenu pravoslavnu vjeru u Bogomladenca Hrista, do samoga kraja, ne bojeći se da o njima svjedočimo pred svima – poručio je patrijarh u Poslanici objavljenoj na sajtu SPC-a.
Kao jedno od najbolnijih pitanja od svih, on je spomenuo čedomorstvo, ali i spremnost, kako kaže, ustrojitelja novoga svijeta da nam iz naših ruku istrgnu naš osveštani život u svakom pogledu, pa i u pogledu samih polova i hrišćanskoga braka, i da nas uvedu tamo kamo ljudska misao i riječ, djelo i ljudska noga dosad nisu kročili.
Zato je veoma važno kako ćemo mi živjeti i cjelokupno naše potomstvo i na čemu će ono graditi dom svoga sveukupnog hrišćanskog postojanja, jer, istakao je patrijarh, sva naša djela će na kraju biti ispitana ognjem blagodati Božje.
Čestitajući Božić i danas mnogostradalnom srpskom narodu u otadžbini i rasejanju, on je poručio i da je glavno brinuti o tome kako ćemo živjeti, da bismo i sve naše svete pretke mi imali na svojoj strani na Hristovom pravednom Sudu.
Ako sav svijet leži u zlu strasti i grijehova, a stvarno leži, onda nijedan čovjek da ne uzima učešća u njemu, to jest u djelima tame, naveo je patrijarh i ukazao da smo slobodni onoliko, koliko smo slobodni od grijeha i tek kao takvi slobodni smo, kaže, za bogoopštenje.
Istakao je i da je naša sveta dužnost da nosimo krst istorijskih događaja i iskušenja u svim pomjesnim crkvama kao zajedničkim, ali i da je sveta dužnost i obaveza svih pomesnih pravoslavnih crkava da jedna drugu poštuje i uvažava.
