Sedam godina sam proveo u Danskoj. Nostalgija me stalno proganjala. Jednostavno, nisam mogao više i vratio sam se u svoje mjesto, tako počinje svoju priču Nusret Nuspahić.
Kada počnete otkrivati ovaj naš mali svijet uvek se iznova iznenadite novim spoznajama, novim zanimljivim i vrijednim ljudima, vrijednostima koje pored nas prolaze tek tako. I da obiđete cijeli uvijek ćete se sjećati i vraćati svom malom kutku koji je najljepši dio svijeta.
Nusret Nuspahić iz Prozor-Rama cijeli svoj život nije ništa drugo radio osim bavljenja poljoprivredom. Kroz svoj radni vijek uzgajao je brojne povrtlarske kulture. Rat ga je prisilio da se na neko vrijeme skrasi u Danskoj.
Tu su mu se djeca školovala, tri ćerke i sin koji je čak završio dva magisterija i radi kao kapetan broda. Djeca su ostala u Danskoj, samo jedna ćerka se udala u Bugojno, pa mu je najbliže i priskoči kada mu je potrebna pomoć.
Nusret kaže da ga je nostalgija stalno proganjala i jednostavno nije mogao više, te se vratio u svoje mjesto.
– Volim slobodu i da se osjećam slobodno kao ptica. Tamo to nisam imao. Moja sloboda je ovdje – kaže on.
Nakon što se vratio u Duge Nusret je započeo ponovo s poljoprivredom. Nabavio je vlastitim sredstvima plastenik i u njemu uzgajao različite rasade i povrtlarske kulture, a onda se orjentisao na uzgoj jagoda.
– Samo jedan plastenik ima oko 400 metara kvadratnih i još sam posadio oko dva dunuma malina, oko 2000 sadnica sorte mikera i vilameta. Uglavnom to radim sam uz podršku porodice i uzimam ponekad radnike. Teško je naći poštena radnika. Evo iz ovog plastenika ovdje očekujem prinos jagoda od oko tonu – priča Nusret, piše ramskivjesnik.ba
Kaže, da se poljoprivrede se ipak može živjeti, a može onaj koji to voli i hoće da radi.
Bistra rječica Krupić teče uz sami nasad malina, jedan mali dio vode prolazi kroz plantažu. Takav prostor i malinjak se može samo poželjeti.
– Očekivao sam barem četiri do četiri i po tone malina, ali eto, mraz je učino svoje. Biće popravke ako bi sada vrijeme bilo dobro i može se očekivati jedno tri i po tone – s posebnim ponosom priča Nusret o malinama.
I tako dok priča hoda oko malina kao da su čeljad, a ne neka biljka.
