Noć između subote i nedelje donela nam je još jedan prelazak na ljetno računanje vremena i oduzela nam, opet, čitav sat sna.
Pomijeranje satova i prelazak na ljetno računanje vremena vjerovatno neće posebno pogoditi one koji nedeljno i nekoliko narednih jutara mogu da provedu u krevetu. Međutim, radnicima i školarcima, osobama sa hroničnim oboljenjima i meteoropatama prelazak na ljetno vreme može da donese pad koncentracije i nesanicu, srčane tegobe i druge poremećaje usljed stresa nastalog naglim remećenjem prirodnog bioritma.
Šok za bioritam
Da je mijenjanje bioritma kod preko pet milijardi stanovnika planete svakih šest mjeseci radi pomijeranja kazaljki izuzetno stresno i da ima štetan uticaj na zdravlje, dokazivano je brojnim studijama u kojima se govori da postupak prelaska i navikavanje na ljetno računanje vremena više potroši lijekova nego što uštedi energenata, te da se izgubio smisao “cimanja” ljudi.
Upravo zato, danas se sve više zagovara njegovo ukidanje i ostanak na jednom vremenu, što su prije nekoliko godina učinili Rusi. Tadašnji predsjednik Dmitrij Medvedev pozvao se na istraživanje prema kojem promjena vremena najviše pogađa djecu i starije osobe zbog čega mogu imati problema sa spavanjem, metabolizmom, radom srca i imunitetom. Prema istraživanju koje su braća Rusi prihvatili, broj samoubistava posle promjene vremena poveća se čak 66 odsto.
Neki njemački naučnici smatraju da se povećava i broj srčanih napada kojima je uzrok kraće spavanje. Oni navode i to kako jetri treba čak sedmica dana da se prilagodi ljetnom računanju vremena. Stoga ovakvo mijenjanje u računanju vremena postaje potpuno besmisleno, a pomijeranje kazaljki, nesigurnim miješanjem u prirodni ljudski biološki sat.
Ideja o uštedama ne daje rezultate
Naučnici tvrde da danas ljetno računanje vremena ništa više ne štedi, nego uzrokuje umor i poremećaje uobičajenih navika spavanja, sezonske promjene raspoloženja, izraženu želju za slatkišima i snižava seksualni nagon. Ova promjena u zimskom periodu, tvrde oni, zbog sumraka češće dovodi do saobraćajnih nezgoda.
Osim na ljude, naučnici su utvrdili da ova pojava utiče i na životinje. Američki seljaci su čak jednom i protestovali jer, kako tvrde, industrijske koke nosilje prvih mjesec dana nakon promjene navodno nose manje jaja iako kod domaćih kokoši nisu primetili smanjenje “radnog učinka”. Austrijanci tvrde da zbog pomicanja vremena postoji vjerovatnoća upale vimena kod krava muzara zbog kasne, odnsno rane muže, a žalili su se i stočari, jer zimi moraju ranije, a ljeti kasnije ustajati kako ne bi remetili bioritam krava.
Američki seljaci su čak jednom i protestovali jer, kako tvrde, industrijske koke nosilje prvih mjesec dana nakon promjene navodno nose manje jaja iako kod domaćih kokoši nisu primetili smanjenje “radnog učinka”.
Na ovoliko problema nisu računali oni koji su uspostavili vještačko produžavanje dana prije stotinjak godina, jer je njihov osnovni motivi bio ušteda energenata. Oni a pri tome nisu ni sanjali kakve će probleme to da izazove u budućnosti, opterećenoj novim tehnologijama i kompleksim promjenama u načinu života. Pomijeranje kazaljki tako nema nikakvo klimatološko, geografsko ili naučno opravdanje, nego su motivi mijenjanja bioritma isključivo ekonomske prirode.
Prelazak na ljetno računanje vremena predstavlja dio godine tokom koje se redovnom tzv. zimskom vremenu dodaje najčešće jedan sat i čime se vještački produžava dnevno svjetlo u odnosu na mjesno standardno vrijeme. Koristi se najčešće u umjerenom klimatskom pojasu da bi se postigla bolja usklađenost između dnevnog svjetla, radnog vremena i školske nastave, te vještački stvorilo više vremena za večernje aktivnosti.
Šta kaže istorija?
Istorija ovog naizgled nebitnog globalnog fenomena koji nam na silu mijenja bioritam i utiče na sve segmente života proteže se nekoliko vijekova unazad i razvija se paralelno uz društvo i tehnologiju.
Prvi koji je spomenuo ovu mogućnost bio je jedan od otaca američke nacije, Bendžamin Frenklin, političar i novinar, potpisnik Deklaracije o nezavisnosti i strastveni izumitelj predmeta poput šporeta, bifokalnih naočara, gromobrana i drugog. Međutim, on ovu misao nije preterano promovisao dok se na naučnoj sceni, čak 130 godina kasnije, nije pojavio Englez Viljem Vilet kojem se pripisuje prva prava praktična zamisao o promjeni vremena jer je detaljno objasnio i obračunao uštede.
Kod nekih i na pola sata!
Vjerovatno najotkačeniji potez u vezi sa pomijeranjem kazaljki izveo je bivši Venecuelanski predsjednik Hugo Čavez, koji je prije nekoliko godina pozvao građane da vrate vrijeme za pola sata jer nema razloga da se cijeli svijet organizuje po vremenu koje je postavila imperijalistička vladavina SAD-a.
U Austriji čak postoji “Društvo za odgodu vremena”, koje smatra da ljetno računanje vremena izaziva stres kod ljudi i zato nije čudno što djeci trebaju dva sata dok se razbude jer u polusnu idu u školu.
Jedini koji su zaista bili srećni zbog ove pojave su Američki proizvođači roštilja, jer je dokazano kako je svaki mjesec ljetnog vremena donosio dodatnu zaradu od 150 do 200 miliona dolara.
Prva država koja je prihvatila ljetno računanje vremena bila je Njemačka i to tokom Prvog svjetskog rata, 1916. godine. Ubrzo zatim, pridružile su joj se Velika Britanija i SAD. Svim ovim silama glavni motiv bio je da se u jeku industrijske revolucije mijenjaju vremenski režimi radi praktične uštede energije potrebne za proizvodnju naoružanja u prvom najvećem sukobu. U Americi je ljetno vrijeme „opozvano” već 1919. godine i to zbog žestoke pobune farmera pa su tek nakon 47 godina ponovo pomijerili kazaljke. To se ne odnosi na njenu saveznu državu Njujork koja je ostala u novom režimu zbog rada Vol Strita. Najjači argument za pomicanje sata bila je ušteda energije pa su tako Amerikanci prije tridesetak godina izračunali da tako godišnje uštede 300 000 barela nafte.
Danas u zemljama Evropske unije vremenske se zone, bez obzira na meridijane istovremeno pomiču u jedan sat po nultom meridijanu Griniču u Velikoj Britaniji. U SAD-u se od 1966. vrijeme uglavnom pomiče u dva ujutro. Države Arizona i Sakastečven, Havaji, Indijana i Kanada i neke Afričke države ovo nisu nikada prihvatile. U Evropi Island u Aziji Japan. Bivša Jugoslavija sa ljetnim računanjem vremena počela je relativno kasno, tek 27. marta 1983. godine. Pomijeranje vremena se u većini slučajeva obavlja u noći između subote i nedjelje, da ne bi uzrokovalo veće probleme za radno stanovništvo. Na južnoj hemisferi početak i kraj ljetno vremena obrnut je u odnosu na sjevernu.
(srpskacafe.com)
