Banjalučanin Igor Preradović prodajom knjiga prikuplja sredstva za kupovinu novogodišnjih paketića za djecu sa daunovim sindromom, a do sada je u ovu svrhu prodao čak 161 knjigu! Ovo je priča o njemu…
Knjižarstvo sigurno nije profesija od koje se može lagodno živjeti, prije bi se moglo reći da se njime bave oni koji su primorani, iako među njima ima i dosta istinskih zaljubljenika u pisanu riječ. Jedan od njih je i Igor Preradović iz Banjaluke, koji se već dvije decenije bavi prodajom knjiga, a koji je početkom jula, zajedno sa članovima facebook grupe “Klub knjige BiH”, pokrenuo humanitarnu akciju čiji je cilj prikupljanje sredstava za kupovinu novogodišnjih paketića za djecu sa daunovim sindromom!
Ideja je da ljudi na njegov štand sa knjigama u TC Zenit donesu knjige koje im nisu potrebne, a koje se onda u humenitarne svrhe prodaju po simboličnoj cijeni od tri KM. Odaziv je vrlo dobar, a do sada je prodato čak 161 knjiga!
Posjetili smo Preradovića na njegovom štandu i popričali sa njim o ovoj lijepoj akciji, kao i o knjižarskom poslu uopšte. Na početku razgovora za MONDO zamolili smo ga da nam kaže kako je došlo do ove ideje.
„Ideja je potekla sa Facebook grupe ’Klub knjige BiH’. Ljudi su donirali knjige, a ja sam ih prodavao, bez ikakvog rabata. Prvi mjesec je bio odličan, a svaki sljedeći ne baš toliko. Akciju sam reklamirao na svom FB profilu i svaki dan izdvajao desetak interesantnih naslova, a od početka akcije 1. jula, pa do danas prodata je 161 knjiga. Akcija će trajati otprilike do 20. decembra, kada će prikupljeni novac biti upotrijebljen za kupovinu novogodišnjih paketića za djecu sa daunovim sindromom“, priča nam Preradović.
Igor kaže da se prodjom knjiga bavi od 1996. godine, kada sam se „skinuo“ iz Vojske RS.
„Žena i ja bili smo podstanari, oboje bez posla, sa dvoje male djece… Začetak posla bila je moja vlastita biblioteka, a poslije izvjesnog vremena drug i ja smo otvorili, pod okriljem Književne zajednice Vaso Pelagić, pod kojom i dan danas ovaj štand radi, a čiji je urednik i direktor Ranko Preradović, moj otac, Klub knjige – knjižaru kod hotela Talija. Iako je bila u centru grada, ova knjižara nije mogla da opstane, tako da smo je poslije 12 godina zatvorili, pošto nismo mogli da plaćamo kiriju niti ostale obaveze, koje i nisu bile tako visoke. Sada se dovijamo kako znamo, a zbog povoljnije cijene zakupa zadnjih godina sam uglavnom smo po tržnim centrima“, kaže Preradović.
On smatra da još uvijek ima zainteresovanih za kupovinu i čitanje knjiga, ali da je knjižarstvo praktično pred izumiranjem.
„Dosta činjenica doprinijelo je da klasično knjižarstvo, znači ne govorim o megaknjižarama gdje se više prodaju neke druge stvari i koje sklapaju ugovore sa velikim izdavačima, lagano izumire. Baš poput nekih zanata koji su nestali u zadnjih dvije, tri decenije.
„Po mom mišljenju naša najbolja klijentela trebalo bi da budu ljudi u ’trećoj dobi’, tj. penzioneri, pošto je većina njih tokom života bila ’naslonjena na knjigu’. Ali, problem je ekonomija – penzioner od to malo para što dobije početkom mjeseca prvo gleda da poplaća sve dadžbine i obaveze, i teško mu je izdvojiti nekih 10-ak maraka mjesečno za knjigu“, kaže Preradović.
Jedna od stvari koja su uticale na nas je i tzv. ’trafika izdavaštvo’ gdje je svaki kiosk postao mini knjižara, sa cijenema od tri do šest maraka za naslov. Znači, čovjek dođe da kupi cigare, pa usput kupi i sebi knjigu.
Ima i pozitivnih primjera, prije nekog vremena moj kolega Miroslav Gojković je otvorio u ulici Svetog Save u Banjaluci jednu dobru knjižaru i antikvarnicu ’Ramajana’, često navratim tamo.
Sigurno je da postoji čitalačka publika, to je evidentno. Dobra je stvar i što Narodna i univerzitetska biblioteka RS svake godine sve pažljivije odabira nove naslove koje nudi svojoj klijenteli. Znači, postoji još neka nada za knjižarstvo, mada je sve to pod velikim upitnikom“, priča nam Igor.
Za kraj razgovora za MONDO zamolili smo ga nam da nam kaže koje knjige se naročito dobro prodaju na njegovom štandu.
„Moj štand je specifičan, tu dominiraju klasici, sa akcentom na domaće pisce. U zadnje vrijeme Laguna je izdala četiri romana Ive Andrića u jednoj knjizi, a u drugoj je sabrala sve njegove priče, dok je izdavačka kuća Vulkan izdala pet romana Meše Selimovića u jednoj knjizi, po simboličnoj cijeni od 19 maraka. To su knjige koje se daju prodati…“
