Kada je britanski neurohirurg Henri Marš sjeo pored kreveta pacijenta nakon operacije, loše vijesti koje je trebalo da saopšti proistekle su iz njegove sopstvene greške.
Pacijent je imao uklješteni nerv u ruci koji je zahtijevao operaciju – ali pošto mu je napravio središnji rez na vratu, Marš je otvorio nerv na pogrešnoj strani kičmenog stuba.
Lekarske greške koje se mogu spriječiti često uključuju operaciju na pogrešnoj strani tijela: davanje injekcije u pogrešno oko, na primjer, ili biopsiju pogrešne dojke.
Ovi “nemili događaji” – ozbiljne i u velikoj mjeri sprečive nesreće kod pacijenata – naglašavaju da, iako većina nas kao djeca uči kako da razlikuje lijevu i desnu stranu, ne shvataju baš svi kako treba.
Dok je za neke ljude, razlikovati lijevo i desno jednako lako kao i razlikovati gore i dole, značajna manjina – jedna od šest osoba, prema nedavnom istraživanju – bori se sa tom razlikom.
Čak i za one koji vjeruju da nemaju problema, smetnje kao što je ambijentalna buka ili potreba da odgovaraju na pitanja koja nisu povezana, mogu pogriješiti ako ih nešto ometa.
“Niko neće pogriješiti ako kaže da je nešto ispred ili iza, gore ili dole”, kaže Ineke van der Ham, profesorka neuropsihologije na Univerzitetu Lajden u Holandiji, prenosi BBC News na srpskom.
Ali razlikovanje lijeve i desne strane je nešto drugo, kaže ona.
“Stvar je u simetriji, ako se okrenete, sve će biti na suprotnoj strani. To je ono što zbunjuje”, navodi ona.
Razlikovanje lijeve i desne strane je zapravo prilično složen proces, koji zahtijeva pamćenje, jezik, vizuelnu i prostornu obradu i mentalnu rotaciju.
U stvari, istraživači tek počinju da shvataju šta se tačno dešava u našim mozgovima kada to radimo – i zašto je nekim ljudima mnogo lakše, a drugima predstavlja izazov.
Otprilike jedna od 10 osoba je ljevoruka, a studije o blizancima su pokazale da genetika igra važnu ulogu.
Studija na Univerzitetu u Oksfordu nedavno je otkrila četiri regije u ljudskoj DNK koji izgleda da igraju važnu ulogu u određivanju da li je neko ljevoruk ili dešnjak.
Utvrđeno je da oni koji su bili ljevoruki imaju “mutacije” u četiri gena koji kodiraju citoskelet tijela – složenu skelu koja se nalazi unutar ćelija kako bi pomogla u njihovoj organizaciji.
Skeniranje ljudi sa ovim mutacijama pokazalo je da je bijela materija u njihovom mozgu imala drugačiju strukturu.
Lijeva i desna strana mozga ljevorukih ljudi takođe su bile bolje povezane nego kod dešnjaka.
“Neki pojedinci mogu urođeno da razlikuju desnu od lijeve strane, i to mogu da urade bez razmišljanja”, kaže Džerard Gormli, ljekar opšte prakse i klinički profesor na Kvins univerzitetu u Belfastu u Severnoj Irskoj.
„Ali drugi moraju da prođu kroz određeni process”, navodi on.
U nastojanju da shvate šta se dešava pri tom procesu, Gormli i njegove kolege su sproveli istraživanje nad studenatima medicine gdje su ispitali njihova iskustva u razlikovanju lijeve i desne strane.
“Prije svega, u sebi morate da orijentišete desnu i lijevu stranu”, kaže on.
Ako se to ne dogodi automatski, neki učesnici su opisivali različite tehnike, od pravljenja L oblika palcem i kažiprstom, do razmišljanja o tome kojom rukom pišu ili sviraju gitaru.
„Za neke ljude to je tetovaža na tijelu ili pirsing”, kaže Gormli.
Zatim, kada utvrđujete koja strana je nečija lijeva ili desna, sljedeći korak je mentalno rotiranje sebe tako da ste okrenuti u istom pravcu kao i druga osoba.
„Ako sam okrenut prema vama, moja lijeva ruka će biti nasuprot vašoj desnoj ruci”, kaže Gormli.
„Ta ideja mentalnog rotiranja objekta dodaje dodatni stepen složenosti”, govori on.
Istraživanje koje su objavili Van der Ham i njene kolege 2020. godine pokazalo je da oko 15 odsto ljudi imaju problema sa razlikovanjem lijeve i desne strane.
Skoro polovina od četiri stotine učesnika u istraživanju rekla je da su koristili strategiju vezanu za ruke kako bi identifikovali šta je šta, prenosi BBC News na srpskom.
