Senad Bašić za legendarnog Mustafu Nadarevića kaže kako mu je bio poput oca. Bio je njegov najdraži kolega i uživao je u svakom trenutku u kojem su imali priliku sarađivati i družiti se.
Raditi sa Mustafom je bila privilegija i čast, istakao je Bašić. Sa legendarnim glumcem sarađivao je više od 20 godina, te je izrazito potresen viješću o njegovoj smrti.
“Radili smo zajedno još od mojih studentskih dana. Snimi smo ‘Nafaku’, ‘Kod amidže Idriza’, ‘Savršen krug’, ‘Lud, zbunjen, normalan'… Ni sa kim nemam toliko zajedničkih projekata. Ni sa kim nisam tako dugo i intenzivno sarađivao. Zbližili smo se, bili smo kao otac i sin. Bilo je tu smijeha, suza, briga, radosti…”, emotivno govori glumac.
Bašić ističe kako je danas izgubio člana porodice, ali i kako ga je zvao “Tajo”. Nadarevića će pamtiti kao čovjeka koji je živio za svoj posao.
“U potpunosti je bio posvećen poslu koji je radio. Time me zarazio, naučio me da čovjek mora cijelog sebe posvetiti poslu da bi uspio napraviti nešto vrijedno. Odlazak takve veličine je veliki gubitak za regiju”, zaključuje on, prenosi Klix.ba.
Bašić već neko vrijeme nije dio serije “Lud, zbunjen, normalan”. Ipak, uprkos napuštanju uloge u seriji nije prekinuo kontakt sa Nadarevićem. Posvetio se poslu na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, kao i brizi za bolesnog oca koji ima 86 godina i boluje od leukemije.
Sarajevski glumac sa slovenačkom adresom i frontmen grupe Bombaj štampa Branko Đurić Đuro oprostio se od kolege i velikog glumačkog uzora Mustafe Nadarevića koji je preminuo danas u Zagrebu.
Nedugo nakon vijesti o smrti jednog od najvećih bosanskohercegovačkih glumaca današnjice, Đuro je napisao nekoliko dirljivih rečenica.na svom Instagram profilu.
“Zbogom dragi druže. Hvala za sve životne, ljudske i glumačke lekcije koje si mi dao. Beskrajno sam tužan što si otišao i sretan sam što sam te poznavao i imao čast družiti se i raditi s tobom. Čuli smo se prije par dana i žao mi je da ti to tada nisam rekao – bio si moj idol”, napisao je legendarni glumac, zvijezda Nadrealista, filma “Ničija zemlja” i sarajevskih teatarskih bina.
