Nova knjiga Ranka Pavlovića “Pečat nad ponorom”, koja sadrži više od sto kratkih priča, upravo je ugledala svjetlo dana, a objavu ovog djela potpisuju tri izdavača: “Štampar Makarije” iz Beograda, “Hercegovina izdavaštvo” iz Trebinja te “Obodsko slovo” iz Podgorice.
Urednik knjige je pjesnik Radomir Uljarević, a ista sadrži priče raznovrsne tematike, po riječima urednika, uglavnom o čovjeku u ovom vremenu, o njegovoj usamljenosti i otuđenosti, o stalnom razmišljanju o smislu postojanja, o svijetu koji je prema pojedincu sve nehumaniji.
“Skladno preplitanje stvarnog i imaginarnog posebno dolazi do izražaja u pričama o umjetnosti i umjetnicima. Književnici su u specifičnom fokusu piščevog interesovanja, pa će tako čitalac u knjizi sresti u vrlo neobičnim situacijama Tvena, Sartra, Pavića, Dučića, Čehova, Ahmatovu, Gogolja, Foknera, Harmsa, Vajlda, Kalvina, Đuru Damjanovića. Stiče se utisak da je Pavlović, drugujući u osami sa omiljenim piscima, dobar dio svoje bogate biblioteke preselio u kratku priču”, kaže Uljarević. Sam Pavlović za “Nezavisne” ističe da o nabrojanim piscima nije pisao iz bibliotečkog iskustva, nego je nastojao da u nekoj fantazmagoričnoj atmosferi uhvati tračak svjetla iz njihovog djela.
“Recimo, u priči ‘Lulaši’ Sartr, Tven i Pavić na jednom prijemu razgovaraju o brisanju rasnih i socijalnih granica (Tom Sojer i Haklberi Fin), egzistencijalizmu i Hazarima. Zaneseni razgovorom, zaborave da uzmu čaše s pićem pa nazdravljaju kucajući se lulama. U Bijeljini, na ruševinama kuće u kojoj je živjela Magdalena Živanović, prva i velika ljubav Jovana Dučića (koji je po završetku preparandije u Somboru radio godinu dana u ovom gradu), prolaznici u paru zaljubljenih golubova vide živi spomenik velikom piscu i njegovoj inspiraciji”, kaže Pavlović.
On otkriva još nekoliko zanimljivih detalja iz knjige.
“Uvijek nepovjerljivi Đuro Damjanović, koji se deset godina poslije odlaska u istoriju književnosti pojavljuje u Banjaluci i pita kojim putem da krene prema svojim Golešima, ne vjeruje onima koji ga upućuju da ide Ulicom Đure Damjanovića itd. Ja sam, dakle, nastojao (a kažu da sam u tome i uspio) da neke stvarne činjenice, propustivši ih kroz filter fantastike, povežem sa knjiškim iskustvom”, navodi Pavlović.
Ovaj književnik smatra da je knjiško iskustvo bitno za književno stvaralaštvo, ali ako nije protkano životnim iskustvom, životom samim, djelo lako može djelovati sterilno pa samim tim i nezanimljivo.
“Zbog toga i ‘Pečat nad ponorom’. U većini priča ponor ne predstavlja beznađe, nego je to dubok ponor u koji prodire čovjekova misao, u traganju za smislom egzistencije. A pečat nad tim ponorom je čovjekovo sopstvo, dovoljno snažno da traga za izlazima”, zaključuje Pavlović.
nezavisne.com
