Ako ste ljubitelj autoindustrije sjetićete se da je do početka devedesetih svaki francuski automobil imao žuta glavna svjetla.
Francuzi su razmišljali o vjerovatnosti novog velikog rata i 1936. godine su donijeli propis da sva svjetla na automobilima moraju biti te boje.
Nijemci su imali klasična svjetla, nazovimo ih bijelima pa bi se na cestama lakše uočavalo ko je neprijatelj, a ko je “naš”. Ovo pravilo ostalo je u upotrebi sve do 1993. godine kad se Francuska morala uskladiti s propisima Evropske unije i sva nova vozila prešla su na svjetla koja imamo danas. Samo je oldtajmerima dopušteno imati žuta svjetla, ako su ona orignalno ugrađena u njih.
Zanimljivo, žuta svjetla imaju mnogo veću talasnu dužinu nego plavičasta svjetla ili ljubičasta svjetla. Zbog toga su mnogo bolja u uslovima kad se noć miješa s maglom, snijegom ili kišom. Svjetla su prodornija, a i nema toliko bljesaka od puta. Zbog toga neki proizvođači zadržavaju žuta svjetla kao svjetla za maglu. Takođe, dugo se tvrdilo da su žuta svjetla ugodnija vozačima koji im dolaze ususret, ali ta teorija i nije dokazana.
S uvođenjem halogenih lampica počeo je pad žutih svjetala jer su ona morala koristiti poseban filter zbog kojih su izgubila i do 25 odsto efikasnosti u noćnim uslovima. U odnosu na žuta svjetla, današnja bijela svjetla osiguravaju veću bistrinu. Zbog toga je ta boja danas standard, a žuta je kod nekih ostala kao boja svjetlosti maglenki.
