Čovjek iz sovjetske Ukrajine, u odijelu za dekontaminaciju, s gas maskom na licu i metalnom bocom kisika na leđima, koji korača kroz prašinu naselja građenih u arhitekturi soc-realizma ili, pak, korača kroz vodu rezervoara nuklearne elektrane “Memorijalne elektrane V. I. Lenjin”, stravični su prizori čak i za strastvene poznavaoce delikatnih horora. Premijerno prikazivanje “Chernobyla” je na HBO-u započelo 6. maja, a trenutno iščekujemo četvrtu od ukupno pet epizoda. Priča govori o stvarnim osobama koje su se žrtvovale kako bi spriječile da Evropa doživi nezamislivu kataklizmu. Ukrajinski superheroji su posjedovali moć empatije, a nosili su gumene plašteve protiv radijacije.
Serijal započinje audiozapisima koje je na kasetama ostavio Valerij Legasov (igra ga Jared Harris), naučnik koji je bio na čelu tima za istragu Černobilske katastrofe. Legasov je pronađen obješen u svom uredu na drugu godišnjicu katastrofe 1988. godine, a samoubistvo se pripisuje nemogućnosti nošenja s lažima sovjetskih vlasti. Preko njegovog lika pratimo napore koji su uslijedili nakon eksplozije nuklearnog reaktora. Rigidna politička nomenklatura “sukobljava” se s naukom, ne razumije razmjere nesreće i posljedice koje će ona ostaviti za sobom. Ne pokazujući empatiju prema običnom stanovništvu, koje biva izloženo devet puta jačoj kontaminaciji od one koja je uslijedila nakon Hirošime, politički ekstablišment pokušava zataškati slučaj, izolirati Černobil prekidajući telefonske veze, kako bi prikrili “sramotu” Sovjetskog Saveza, sve dok pojačanu koncentraciju radioaktivnih čestica u zraku nad Skandinavijom nisu uočili švedski meteorolozi.
U pet nastavaka kreatora serije Craiga Mazina, pod rediteljskom palicom Johana Rencka, rekonstrukcija Černobilske katastrofe strašnija je od bilo kakvih zmajeva, noći vještica, igara gladi i prijestolja. Opekotine na licima sovjetskih vatrogasaca, koji povraćaju krv i zombijevskim koracima odlaze u smrt, postavljene su u brižni dekor osamdesetih. Karakteristične naočale predimenzioniranih okvira i “minival” frizure, socijalistička naselja i odnos partijskih drugova, s posebnom emocijom promatraju jugoslavenska djeca. Sjećaju se trenutaka kada su im roditelji, nakon što su pogledali vijesti na tada jedinom kanalu republičkih televizija, prekinuli igru vani i uveli ih u kuću. Neki su nakon toga danima jeli konzerve, bojeći se trovanja radijacijom, u kuhinjama istim kao i u produkciji HBO-a. To su one bijele sa slojem ladica u azurno plavoj boji, visokog sjaja. U seriji pratimo i suprugu vatrogasca, što neodoljivo podsjeća na “Černobilsku molitvu” bjeloruske nobelovke Svetlane Aleksievič – ispovijed Ljudmile Ignatenko, supruge poginulog vatrogasca koji je sudjelovao u gašenju 4. reaktora Černobilske nuklearne elektrane.
Neslužbeni izvori navode kako je od posljedica Černobilske katastrofe smrtno stradalo između 200 i 400 hiljada ljudi, a posljedice radioaktivnosti osjetilo je 5 miliona ljudi. Poseban dojam na gledatelja ostavljaju scene događaja iz Pripjatske bolnice, gdje i danas postoji odbačena odjeća vatrogasaca kontaminirana radioaktivnim česticama.
Jared Harris, Stellan Skarsgard i Emily Watson pozicionirani su u ambijent masivnih sovjetskih zgrada s teškim merkizetnim zastorima na prozorima i vojnicima koji stražare pred svakim vratima, kao budni čuvari tajni sovjetske birokratije. Među rekvizitima dominiraju geografske karte, inžinjerske skice i notesi s kožnim koricama, na kojima su utisnuti srpovi i čekići. Na kasnim noćnim sastancima se puši i telefonira. Telefoni su crveni i zeleni s okruglim brojčanicima. Prašinu i radioaktivne čestice kao da možemo namirisati i ne primjećujemo da glumci zapravo ne govore ruskim jezikom. Posebna zanimljivost serijala je u tome što serijal ponovo ujedinjuje glavne glumce filma “Breaking the Waves”. Skarsgard i Watson su nas, podsjetimo se, devedesetih šokirali pričom o povrijeđenom muškarcu koji iz bolesničke postelje nagovara svoju djevojku na brojne seksualne avanture, uživajući u njezinom erotskom prepričavanju detalja odnosa s drugim muškarcima.
Černobil će nakon istoimene serije sasvim sigurno postati još morbidnija turistička atrakcija, gdje se posjetiteljima prilikom obilaska područja pokazuje stepen radijacije koji se očitava na mjernim instrumentima. Serija budi interesovanje za dodatno istraživanje nesreće. U strukturi scenarija serije ne propušta se objasniti postupak proizvodnje struje uz pomoć nuklearne energije i načina na koji radijacija destruiše fiziologiju ljudskog tijela. Gledamo sate vrlo napetog trilera, koji su upakirani u lekcije iz fizike i hemije. To je trenutak kada stvarnost trijumfuje nad bilo kakvom fikcijom i potpuni trijumf televizije.
HBO je najstariji i najduži neprekidno radeći televizijski servis (u sklopu kablovske televizije i kao pretplatnički televizijski kanal), a jedan od njegovih slogana svojevremeno je glasio: “HBO. To nije televizija.” Home Box Office je sasvim sigurno preuzeo funkciju i estetiku filma, dok filmovi danas uglavnom liče na jeftinu televiziju. Ovako upečatljivo sivilo industrijske proizvodnje, kao u slučaju “Chernobyla”, posljednji put je viđeno u filmu “Stalker” Andreja Tarkovskog. Remek-djelo iz 1979. godine prepuno je biblijskih citata i ekoloških referenci, govori o Zoni kao mjestu gdje se ispunjavaju ljudske želje. U Černobilu postoji Zona isključenja, područje koje kontroliraju ukrajinske vlasti, gdje se unatoč rizicima po zdravlje ljudi vratilo uglavnom autohtono starije stanovništvo koje ondje uz svu pomoć države živi na vlastitu odgovornost. Prema pojedinim istraživanjima stručnjaka, biljni i životinjski svijet na tom prostoru počeo se zapanjujuće naglo oporavljati krajem devedesetih godina te je primijećeno da su jako ozračeni prostor naselile i životinje koje su bile pred izumiranjem ili potpuno istrijebljene. Međutim, ljudi su puno više oštećeni. Stopa mortaliteta je 20 puta veća od nataliteta, a broj oboljelih od karcinoma porastao je za 74 posto. Poseban užas koji podsjeća na katastrofu su djeca rođena s tjelesnim deformitetima.
Dok gledamo seriju, s glavom u prošlosti, neki od nas požele pogledati u nebo. Danas se sa sigurnošću može reći da je uzrok ove nesreće bila nedovoljna stručnost ljudi koji su pokušavali stabilizarati nepredviđeni rad nuklearnog reaktora. Černobil je simbolično za većinu građana Ukrajine predstavljao kriminalnu nemarnost i aljkavost sovjetske vlasti u kojoj je cvjetala korupcija. Gledatelj s Balkana, jugoslavensko dijete, danas živi u nesigurnom dizajnu postrojenja državica koji vode nekompetentne “mašinovođe”, lišene empatije i savjesti. Razlika je samo u protoku i dostupnosti informacija te dostupnosti HBO-a u kablu. Jer, kako novi slogan američke kablovske televizije kaže: “To je HBO. Bilo gdje.”
Za one koje će “Chernobyl” i žuti znak za radijaciju proganjati danima i mjesecima nakon gledanja, u nastavku donosimo kratki vodič za preživljavanje nuklearne katastrofe. Posljedice izloženosti radioaktivnim česticama možete ublažiti sami, nabavljajući supstance u apoteci bez recepta. To su kalijev jodid, soda bikarbona, glina i alge.
1. Kalijev jodid veže radioaktivni jod i eliminira ga iz organizma u roku 24-72 sata. Sprečava nakupljanje radioaktivnog joda u štitnjači.
2. Soda bikarbona smanjuje oštećenje bubrega od urana.
3. Površina kože pokrivena slojem gline zaštićena je od zračenja. Glina se može konzumirati i oralno.
4. Alge su se pokazale djelotvornima nakon Hirošime, posebno konzumacija miso supe
