Devetnaest godina skladnog zajedničkog života u Švedskoj i četvoro djece – bogatsvo je koje imaju Tanja Silađi (40) i Fredrik Done (39), a koje su željeli da ovjekovječe na svadbenom veselju u Vršcu. Uz trubače se kupovala mlada, pucalo u jabuku, veselilo do ranih jutarnjih sati.
– Na dan svadbe ja sam bio u šoku i jako srećan. Pitao sam se da li je ovo moja svadba ili film Emira Kusturice: trubači u sobi, pucanje u jabuku, kupio ženu, pravimo šou, sve je bilo fantastično – kaže mladoženja Fredrik Srboljub Done.
Oduševljen našom zemljom, mentalitetom i tradicijom, Srboljub je bez mnogo dvoumljenja napustio protestantizam i postao pravoslavac.
Uostalom, i njihova deca Leja (15), Teodor (13), Vidar (9) i Mila (8) su po majčinoj želji kršteni u srpskoj crkvi u Geteborgu, u čijoj okolini žive.
Sada, sa novim imenom, koje u potpunosti oslikava njegove emocije prema Srbiji, osjeća još veću pripadnost našem narodu.
– Ne treba da se gubi korenje. I treba da se održava to da bi ostao čovjek cijeli. Zato mi je bilo bitno da dovedem Fredrika ovdje da on upozna Srbiju i Vršac i moje korijene. Mene je bio strašno strah da neće da zavoli, ovo, Balkan – ističe Tanja Silađi Done.
Ništa manje iznenađeni nisu bili ni svatovi iz Švedske, njih tridesetak.
– Vjenčanje u Srbiji i Švedskoj ralikuje se u svemu, jedino zajedničko je što dvoje zaljubljenih stupaju u brak. Ceremonija u crkvi je potpuno drugačija – ovdje sveštenik stalno pjeva tokom obreda, imate i dim u crkvi – kaže gost iz Švedske, Ola Vangoj.
– Mnogo je muzike na vjenčanju i to mi se veoma dopada, kao i to što su ljudi izuzetno gostoljubivi i topli i, da, osjećam se kao kod kuće – objašnjava još jedan gost iz Švedske, Ahmed Salauda.
Da bi mogli da se vjenčaju u crkvi po pravoslavnom obredu, Fredrik se nekoliko dana prije svadbe krstio u manastiru Mesić i protestantsku vjeru zamijenio pravoslavnom.
– I nađu mi ime. Uvijek sam mislio da ću biti Vuk, to mi se ime sviđa. Ali kada sam malo razmislio – ja sam Šveđanin sto odsto, učio sam srpski jezik dosta i baš volim Srbiju i Vršac, zato mi je Srboljub baš kako treba – smatra mladoženja.
Svadba je potrajala do ranih jutarnjih sati. Gostima iz Švedske se toliko dopala da su Tanju i Srboljuba zamolili da se na brzinu razvedu, da bi sljedeće godine mogli da ponove svadbeno veselje.
Ovaj neobični par sada planira građansko vjenčanje u Švedskoj. Nakon toga, novopečenom pravoslavcu će u ličnoj karti pisati Fredrik Srboljub Silađi Done. Iako mnogo vole Srbiju, ne planiraju ovdje da žive. Našli su svoj mir i sigurnost na malom ostrvu Tjorn, kod Geteborga, gdje rade na prilagođavanju stranaca, koji su dobili azil. U Vršac će, kažu, dolaziti što više mogu tokom godine, ne odbacujući mogućnost da jednog dana tu provode penzionerske dane.
Frederik slavi i slavu
Srbojub je u Srbiju prvi put došao 2001. godine. Tada je obišao nekoliko srpskih crkava i manastira, gdje su ga ikone posebno fascinirale. U manastiru Mesić, u kom se 17 godina kasnije krstio, kupio je svoju prvu ikonu – Svetog Teodora Vršačkog, koja mu je postala zaštitnik. Ovaj svetac je sada njihova kućna slava, a i prvom sinu su dali ime Teodor.
Upustvo za Šveđane u Srbiji
Kako bi gostima iz Švedske, kojih je bilo tridesetak, pojasnili sve svadbene običaje, mladenci su za njih napravili uputstvo na 12 stranica.
– Mislili smo da ćemo uspjeti samo na jednom papiru da napišemo sve što je interesantno, a onda smo shvatili da je za njih bukvalno sve strano, uključujući i običaje u crkvi. Čak smo u jednom trenutku Srboljub i ja pali u sali, kada je pokušao da me podigne, za šta su pomislili da je i to dio tradicije – kroz smijeh nam prepričava Tanja, uz konstataciju da su svi oduševljenim onim što su doživjeli u Srbiji, prenosi Blic.
(RTS, Novosti)
