Često u nerazmišljanju ili strahu da nešto partneru kažemo uživo, to učinimo putem poruka. I pogriješimo, jer postoje stvari koje je ipak bolje saopštiti licem u lice.
Ovo ne bismo smjeli saopštavati porukama:
Žalbe – Primjedbe tipa “Opet nisi izbacio đubre”, “Da li moram sto puta da kažem da usisaš kuću”, trebalo bi saopštiti uživo. Pošto druga strana ne čuje glas, ne može da zna koliko je situacija ozbiljna. Iz istog razloga, klonite se i optužbi.
Uvrede – “Ti si neodgovoran”, “Nisam upoznao/la bezosjećajniju osobu”, “Gadiš mi se” – izjave su koje nikako ne bi trebalo da se nađu u pisanoj komunikaciji. Zvuče pregrubo, a osim toga, kasnije možete da se pokajete, pogotovo ako ste reagovali impulsivno.
Izvinjenja – Lijepo je izviniti se kad uradimo nešto loše, ali ni izvinjenjima ni dugim objašnjenjima nije mjesto u porukama. To su stvari koje treba riješiti uživo ili barem putem telefonskog razgovora.
Važne informacije – Nemojte važne vijesti, bilo lijepe ili ružne, saopštavati preko poruka. Vijest o unaprijeđenju, otkazu, prva izjava ljubavi… ne bi trebalo da budu prenijeti u pisanoj formi.
Tajne – Uvijek razmišljajte da vašu poruku može da vidi druga osoba, slučajno ili ne. Zato o onome što vam je veoma važno, ne ostavljajte pisani trag.
(CDM)
