Žućo je bio pas koji je dugih 17 godina živio u naselju Moše Pijade u Kraljevu, za to vrijeme je stekao puno prijatelja, postao je svačiji najbolji drugar i uvijek je bio tu da vam se obraduje kad se pojavite.
Djeca su se rađala, završavala školu, upisivala gimnaziju, a Žućo je sve vrijeme bio tu. Ljudi su se selili, dolazili su novi, stari su napuštali naselje, ali Žućo je uvijek bio tu, da ih isprati i dočeka, uvijek radostan i spreman za nova prijateljstva.
I onda, kada je postalo teško, kada su godine stigle Žuću, kada više nije mogao da trčkara kao nekada i kada mu je trebala pomoć, ista da djeca koja su uz njega odrastala su mu pritrčala i pomoć i ostala sa njim do samog kraja.
Baš kao što rade pravi prijatelji – baš kao što bi i Žućo sigurno za njih uvijek potrčao, stanovnici naselja su se ujedinili da pomognu drugaru. Prvo prije nekoliko godina, kada je Žućo otrovan, svi su se skupili oko njega, organizovali skupljanje novca i svega što je potrebno, čuvali ga na smjenu, kako bi izgurao kroz taj težak period. I progurao je! Preživio je i nastavio veselo da maše repom.
A onda je, u julu ove godine, postalo jasno da su Žućka sustigle godine. Kako pričaju ljudi iz naselja, jedne večeri je jednostavno pao i završio na infuziji.
“Zvali su veterinara komšiju, koji je došao i uključio ga na infuziju. Predložio je da ga sjutra ujutro odvedemo kod njega, pa da tamo na miru “ode”. Pet minuta prije nego što sam došla po njega, ustao je, misleći da prošeta, ali nije imao snage. Pao je i uginio”, ispričala je Danijela Jović iz Kraljeva za “Petface”.
Smrt najdražeg ljubimca je rastužila sve stanovnike ovog naselja, ali su riješili da svog najboljeg prijatelja ne zaborave sad kad ga više nema. Umjesto toga, svi su skupili novac i napravili su spomenik, koji je nedavno postavljen kao uspomena na jednu divnu kucu, koja ih je sve voljela i čuvala 17 godina.
Međutim, spomenik je ubrzo zasmetao pojedinim ljudima, pa je stigla prijava, a onda i rješenje o uklanjaju spomenika, sa sve zahtjevom da se leš psa ekshumira, iako Žućo tu uopšte nije sahranje, već mu je samo podignut spomenik kao podsjetnik na to šta znači biti pravi prijatelj. Ovakva odluka je iznervirala ali i rastužila mnoge, pa je naselje Moše Pijade još jednom riješilo da uradi ono u čemu su najbolji, da se udruže sa istim ciljem.
Tako su klinci, isti oni koji su odrastali uz Žuću, pokrenuli peticiju protiv rušenja spomenika. Išli su od vrata do vrata, skupljali potpise, dizali buku tako da je uskoro cijela Srbija znala šta se dešava u tom kraljevačkom naselju. Nisu odustajali sve dok nisu našli rješenje.
I, kako to obično biva kad se ljudi udruže i ne odustaju, uspjeli su da odbrane sjećanje na Žuća! Nadležni su im izašli u susret i dogovorili se da spomenik bude uklonjen, ali da ploču postave na drugom mjestu u samom naselju, tako da nikome ne smeta. Pritom, dobili su i dozvolu da naprave mural sa Žućovim likom, koji će biti i ukras za kraj, ali i predivna uspomena.
Ne samo na Žuća, tu divnu kucu koja je uspjela da ujedini cijelo naselje, pa i Kraljevo, već i na činjenicu koliko bismo mnogo toga mogli da postignemo kada bismo se držali zajedno i kada ne bismo odustajali kada naiđemo na prvu prepreku.
Bravo!
(CDM)
