Ona je zanosna žena sa savršenom frizurom, besprekornom šminkom, crveno nalakiranim noktima. Svog ljubavnika dočekuje obučena u čipkani veš i svileni ogrtač, namirisana skupim parfemom. Uvijek zna šta da kaže, nikad ne pretjera, ne pravi scene, umije da prećuti i zaćuti.
Ne opterećuje ga svojim problemima, a njegove uvijek pažljivo sluša. Zato joj se on, uostalom, i vraća. Tako je barem mi zamišljamo. I u svojim maštarijama odemo tako daleko da slika ljubavnice koju smo zamislili više nema nikakve veze sa realnošću.
A u realnosti ta ljubavnica nema ni savršenu frizuru, niti je odlikuje trpeljivost jednog monaha. Njene oči su nerijetko crvene zbog suza koje je prolila prethodne noći jer je njen dragi bio sa svojom zakonitom ženom. Ona se kida svaki put kad on Novu godinu ili neki drugi praznik provede sa svojom porodicom. Čeka da telefon zazvoni i muči sebe stalnim pitanjima da li treba da mu vjeruje kada joj kaže da je voli. I dok je popularna kultura često portretiše kao proračunatu i manipulativnu ženu koja ne preza ni od čega da zavede metu, ona će, nerijetko, osjećati krivicu što drugoj ženi “otima” muškarca. I nije birala da bude ljubavnica, to se jednostavno dogodilo…
Stub srama
Pa opet, ona je zla žena. Vještica. Preljubnica. Sponzoruša. Dok ćemo za muškarca naći pregršt opravdanja, za nju nema nijednog. Glavni krivac se tako provuče sa opomenom, ali ona završava na stubu srama. Kako je mogla da ruši porodicu? Kako je nije sramota da zavodi tuđeg muškarca? Može li da se pogleda u oči? Ispaljujući optužbe, zaboravljamo da rijetko koja žena ustaje ujutru sa mišlju “danas ću da postanem nečija ljubavnica”. Zaboravljamo da je i ona žena kao i svaka druga, nekad ranjiva, nekad sebična, nekad nespremna da se suoči sa realnošću. I zaboravljamo da je koža zaljubljene ljubavnice nerijetko tijesna.
Da ona u tom odnosu mnogo gubi, kaže psiholog Marijana Vilimonović ističući da partnerski odnosi podrazumijevaju ekskluzivitet, što znači da tu nema mjesta za trećeg. Prema riječima sagovornice “Života plus”, mada znamo da postoje paralelne veze i mogućnost da jedna osoba ima dva ili više partnera u istom periodu, ne može se reći da se u tome svi osjećaju dobro i da su to zreli i kvalitetni partnerski odnosi.
“Motivacija žene da uđe u partnerski odnos sa oženjenim muškarcem je jedno, a odluka drugo. Ako se ipak odluči da uđe u takav odnos, rizikuje da bude frustrirana i da podnosi rivalitet. Sebe stavlja u poziciju da bude birana, ali ne uvijek. U zavisnosti od muškarca, osjeća se manje ili više sigurno, veza se odvija u tajnosti, dobija obećanja sa realizacijom ili bez nje”, napominje psiholog.
Otimačica muževa
Dakle, dobija obećanja i trenutke sreće. Gubi samopouzdanje, vrijeme, mogućnost da sa nekim izgradi kvalitetnu vezu. Djeluje da je jasno na koju stranu tas preteže. Ali ljubav, nažalost, nije matematika, niti je uvijek vođena racionalnim razlozima, pa pitanje zašto žena pristaje da bude u takvoj vezi u kojoj mnogo više gubi nego što dobija pada u vodu. Nekad vjeruje, opravdano ili ne, da ima budućnost sa tim muškarcem. Nekad nema snage da se bori protiv osjećanja, pa pristaje na mrvice. Nekad joj je lakše da se zavarava nego da prizna sebi istinu.
“Svakako ovaj položaj za ženu nije uvijek prijatan i udoban kao što sama riječ asocira. Asocira na to da ona dobija nešto više i ljepše od muškarca u poređenju sa njegovom suprugom, a da nema obaveze koje žena ima. Međutim, veoma često su to nepotpuni, parcijalni odnosi koji funkcionišu u vještačkim uslovima. Kad se suoče sa realnošću, prekidaju se ili prerastaju u pravi partnerski odnos”, kaže psiholog.
Ako se desi ovo drugo, mnogi će reći: “Eto, otela joj je muža”. Drugi će pak uzvratiti da se brak nikad ne raspada zbog treće osobe. Ko je tada kriv – ona ili on?
“Postojanje ljubavnice u životu muškarca može da bude povod za razvod braka, bilo da motiviše njega ili suprugu. Isto tako, postoji mogućnost da se taj izvanpartnerski odnos prekine i brak nastavi. Kakav će tok i uticaj preljuba imati na brak zavisi od samih bračnih partnera i njihovog odnosa. Ljubavnica je najčešće samo povod ili dodatni motiv za razvod. Odgovornost muškarca je apsolutna, kao i odgovornost žene za svoju odluku da uđe u vezu sa oženjenim muškarcem. Odgovornost ne možemo dijeliti pola pola, već je ona stoprocentna”, zaključuje psiholog.
Prije nego što osudimo nečiju ljubavnicu i nazovemo je pogrdnim imenima, ne bi bilo loše da se sjetimo da je i ona nečija sestra, majka, prijateljica, kuma.
“Ljubavnica nije uvijek ljubavnica i nije samo ljubavnica. Ta žena je postojala i kao nečija djevojka, supruga, majka ili slobodna žena. Ukoliko je u nekom periodu u poziciji ljubavnice, to ne znači da je loša osoba. U tom trenutku je napravila izbor koji će imati svoj tok i koji će se pokazati kao dobar ili loš”, podsjeća psiholog.
Dok osudama na račun ljubavnice nema kraja, ljubavnici nerijetko prođu bez kritike. Njega nećemo kriviti za to što ruši neku porodicu niti ćemo misliti da treba da ga bude sramota što drugom muškarcu “otima” ženu. Ova nepravda se može objasniti očekivanjima koja su različita za pripadnike oba pola.
“Briga o tome kako će se osjećati onaj drugi kome se takvim odnosom nanosi šteta, kao i empatija su osobine koje se više pripisuju ženama. Samim tim se smatra da bi one trebalo da budu obzirnije imajući u vidu implikacije koje bi njihov odnos mogao da ima na njegovu suprugu, djecu i porodicu u cjelini”, objašnjava Marijana Vilimonović.
Šta je zajedničko Merilin Monro i Kamili Parker Bouls?
Prva je oličenje fatalne žene, druga nikad nije igrala na kartu izgleda. Pa opet, obje su u nekom trenutku svog života bile ljubavnice, prva američkom predsjedniku, druga britanskom princu. Prva je bila avantura, druga se za svog ljubavnika udala. Stereotip o zanosnoj ljubavnici ruše i istraživanja koja kažu da je ona često manje lijepa nego supruga, pa čak i starija, ali da muškarac u njoj traži ono što u supruzi nema, od emocionalne bliskosti do razumijevanja.
