U djetinjstvu se uglavnom svađaju, otimaju oko lutaka i roditeljske pažnje, ali kako odrastaju shvataju da nemaju većeg, iskrenijeg i posvećenijeg prijatelja jedna od druge.
Rivalstvo prirodno zamjenjuje osjećaj da je životna privilegija to što imaš sestru i što znaš da i ona to zna, mada ne izgovara naglas. Sestra možda to nikada i neće izgovoriti, niti će ti biti drugarica kojoj se sve priča, ali i ono što joj se ne kaže, ona će naslutiti i razumjeti.
Starija je mlađoj uzor
Stručnjaci kažu da je ovaj odnos poseban i da je biti sestra sestri pravo bogatstvo. Ali u djetinjstvu to ne izgleda uvijek tako…
Ukoliko je razlika u godinama mala, djevojčice se načelno bolje slažu, iako se i tada svađaju jer je jedna drugoj uzela omiljenu igračku, podmetnula nogu, dobila ljepšu majicu na poklon… Borba za naklonost mame i tate je sveprisutna, pa su čarke uobičajene.
Psihoterapeut Marija Vicković kaže da roditelji tu mogu da “kumuju”, ukoliko jednu favorizuju, hvale je, ističu da je bolja, poslušnija ili pametnija od druge. Ovo je, naravno, pogrešno i nije pedagoški, ali se dešava, ističe psihoterapeut.
“Roditelji od ćerki mogu nesvjesno da naprave suparnice, jer ako jednu stalno istupaju u prvi plan, druga će biti ljubomorna ili će “zadobiti” kompleks niže vrijednosti. Važno je da se prema objema postave tako da nijedna ne pomisli da je ona druga miljenica, pametnica, dobrica. U protivnom, rizikuju da ugroze njeno samopouzdanje, a znamo da traume iz djetinjstva ostavljaju duboke posljedice”.
Ako je sestra starija više od pet godina, odnos se istovremeno pojednostavljuje i komplikuje. Roditelji ih manje porede na dnevnom nivou, ali im govore kako bi mlađa trebalo više da sluša stariju, a starija da bude pažljivija i brižnija prema mlađoj. A to u suštini nervira i jednu i drugu.
Mlađa je obično starijoj dosadna, dok je starija mlađoj zabavna i koristi svaku priliku da joj ukrade vrijeme i prostor, “rovari” po njenom ormanu, dnevnicima, telefonu… Starija je mlađoj uzor i neko ko zna koja muzika treba da se sluša, koji glumci da se vole i koje knjige da se čitaju, ali se ljuti ako joj ona agresivno nameće svoje mišljenje. Jer, i ona voli da bude pametna i važna.
Borci za “istu stvar”
Stručnjaci primjećuju da dječje nesuglasice, pa i netrpeljivost, blijede sa godinama. Ako je razlika u uzrastu mala, sestre postaju bliskije već u pubertetu, kada počinju prve simpatije, nemiri i dileme. Tada se prirodno sklanjaju na jednu stranu, dok na drugoj ostavljaju roditelje i ostale autoritete.
Postaju borci za “istu stvar”. Pokrivaju jedna drugu, brane se od roditeljskih napada i zabrana, postajući jedna drugoj vjetar u leđa. A, ukoliko je razlika u godinama velika, starija sestra je već prokrčila puteve za mlađu i izborila se za slobodu.
“Ona je morala da “podmetne” leđa kod roditelja i mlađoj omogući da sve dobije na gotovo. Međutim, starija sestra istovremeno sve vrijeme osjeća odgovornost za mlađu, pa se sada postavlja i kao zaštitnica, provjerava sa kim se druži, na koja mjesta izlazi i sa kim se zabavlja, ponekad je i kontroliše ili autoritativno sugeriše neke stvari”, objašnjava Vickovićeva.
Zlatno doba odnosa počinje poslije 25. godine, kada su se obje sestre već izgradile kao ličnosti, završile školu, fakultet, počele da rade, oformirale porodicu, postale tetke. Iako svaka sada ima svoj život, one su tu da se bodre, pomažu, dijele lijepe stvari i brige. Znaju da su uvijek tu jedna za drugu, jer su to vrata na koja u svako doba dana i noći mogu da pokucaju. (Večernje novosti)
