Zlatan Stipišić – Gibonni rođen je u Splitu 13. 8.1968. godine. Profesionalnu karijeru je započeo sredinom osamdesetih godina prošlog vijeka, da bi danas stasao u najprodavanijeg hrvatskog kantautora. Za sebe kaže da je emotivan, staromodan i zaljubljen u muziku.
Kantautor je i obožavan među kolagama širom regiona.
Kaže da prvo sebe isprovocira, pa onda napiše pjesmu.
“Zapravo, svakog dana sviram i na neki način sebe isprovociram. Ne možeš ti sad sjedjeti kod kuće i čekati inspiraciju da ti dođe, nego, ono, radiš, pa tako dođeš u situaciju da ćeš nešto napisati jer si dobio nadahnuće. Teško je to objasniti. Jer, ja sam nekako čovjek koji je odrastao u jednoj „mačo“ sredini i nije mi baš jednostavno pričati o osjećajima. Mnogo mi je lakše sve to kroz pjesmu reći”, kaže slavni Dalmatinac.
“To su pjesme o meni i ljudima koji su mi bliski. Meni je to vrlo važno, i privatno i lično. Sad, ako ti se dogodi da sviraš pjesmu, a neko ti zviždi i kaže da je to dosadno, onda me to boli kao da me neko bode šrafcigerom”, šali se on.
Većina njegovih hitova posvećen je ženama.
“Ja sam advokat žena! Cijelog života sam slušao ženske tajne. I znam kako muškarci znaju da budu… Ne bih da upotrijebim pogrešnu riječ…”, pažljivo će Stipišić.
Uprkos velikoj popularnosti koju uživa u regionu, on sebe ne smatra dijelom estrade.
“Uvijek sam se pribojavao da ću, naučim li „plivati“ s estradnjacima, postati poput njih. Volim džez, rok, rep, sve što ima stav i što ljudi rade iz ljubavi, ali nešto što rade kao opsjenu nema nikakvog smisla. Ne privlači me podilaženje publici niti besmislena glazba kojom se nastoji zavesti što veći broj ljudi”, objašnjava Džibo, nezadovoljan radom svojih kolega iz pop branše.
“Meni je pop muzika na ovim prostorima u manjoj ili većoj mjeri dosadna. Kad kod nas kažeš pop, to je dosta široko, tako da ne znam što uopštee znači pop muzika kod nas… Dobro radi jako malo ljudi, a ono što je najinteresantnije u ovom trenutku je „rep“ scena”, naveo je on. (Bum Magazin)
