Zovu ga poezija u boci, tečna ljubav, kralj tečnosti, sunčeva svjetlost zarobljena u vodi. Uz njega se slavi, raduje, pati. Nijedno piće osim njega nema prefiks božansko, ali vole ga i oni koji žive ispod Olimpa.
Posljednjih godina, ipak, od ispijanja vina napravljena je fama – kako piti, uz koje jelo, kako držati čašu, koliko dugo mirisati. A treba samo uživati, poručuje proizvođač Benžamen Meia kog smo upoznali na skupu posvećenom vinima nedavno održanom u Beogradu.
– Treba poštovati gastronomiju, ali ne robovati pravilima, već razvijati svoj ukus i vjerovati mu. Generalno pravilo je da se ide od svetlije ka tamnijoj boji, pa tako večeru započinjemo laganim bijelim vinom, nastavljamo rozeom i završavamo crnim – savetuje Mei.
Ako veče provedemo miješajući vina, jutro ćemo dočekati sa teškom glavom – lekcija je koju su mnogi naučili tokom sazrijevanja. Ali, naš sagovornik se slaže sa Čolom i primjećuje “sve je to od lošeg vina”.
– Bol u glavi nastaje zbog sulfita kog ima više u vinima lošeg kvaliteta. Dobro vino ne izaziva glavobolju – kroz osmijeh kaže naš sagovornik u čijoj zemlji važi poslovica da je dan bez vina kao dan bez sunca.
Čovjek koji proizvodi vina “između mistrala i Mediteranskog mora” na tragu je misli da je najbolje ono vino koje se deli sa prijateljima.
– Poenta vina je da podijelite lijep trenutak sa osobom sa kojom uživate u konzumaciji božanskog pića. Neka vina se piju sa prijateljima, druga sa jednom, specijalnom osobom, mada ima i onih koja najbolje “klize” kad smo sami – zaključuje Mei, pišu Novosti.
