Godine tranzicije koje nose sa sobom nesigurnost u većini segmenata života strepnju od gubitka posla i vječiti finansijski raskorak između želja i mogućnosti – krivci su što ne odlazimo na godišnji odmor kao nekada.
Porodična ljetovanja sve su i ređa i kraća, pa umjesto tronedjeljnog boravka na moru ili na planini odmor traje od sedam do maksimalno deset dana, a počinje prvim danom neodlaska na posao da bi se „vrijeme maksimalno iskoristilo”, jer „u kući uvijek ima mnogo posla”.
S druge strane, ima i onih koji smatraju da je u današnje vrijeme korišćenje godišnjeg odmora odlika razmaženih i lijenih, što su „nedopustivi oblici ponašanja u surovom kapitalizmu”.
Koliko griješimo kada postavljamo stvari tako da je „odmor luksuz a ne potreba” i kako psihološki utiče „uskakanje u odmor” pravo po izlasku sa radnog mjesta za Dan objašnjava psiholog Zorana Vuković.
“Čovjek nije mašina, i ma koliko da voli svoj posao i da je odgovoran prema porodici tokom godine, mora da napravi pauzu i „napuni baterije”, da priušti vrijeme u kom će uživati kaže psiholog Vuković za „Dan”. Odlazak na odmor nije odlika sebičnih ljudi, već onih koji kontinuirano vode računa o svom psihološkom zdravlju.
Kinezi imaju dobar izraz za odmaranje; nazivaju ga „nečinjenjem odnosno otpuštanjem svih kočnica i prepuštanju relaksaciji uma i tijela. Naravno, u zavisnosti od afiniteta, neko će se odlučiti za leškarenje po čitav dan, a neko za višesatne šetnje po nepristupačnim terenima, ronjenje i slične aktivnosti. Suština odmora je skloniti se sa mjesta na kom provodimo najveći dio godine i raditi ono što nas raduje”.
Mnogi ljudi, uslovljeni lošom finansijskom situacijom i manjkom vremena tokom godine, odmor provode u svom domu, završavajući zaostale obaveze. Povratak sa odmora dočekaju umorni. Kako to izbjeći?
“Svako od nas je gospodar svog vremena, a dan svima isto traje – 24 sata. Kako će ko utrošiti to vrijeme, zavisi od lične organizacije. Ukoliko vam finansijske (ne)prilike diktiraju da za vrijeme godišnjeg odmora nigdje ne otputujete, organizujte dan tako da ne budete rob neispunjenih obaveza; podijelite ih u više manjih cjelina, pa tako neće imati utisak da ste „na traci”. Nekoliko dana obavezno izdvojite za izlazak iz kuće i odlazak u prirodu. Važno je da promijenite svakodnevni ambijent, jer to pozitivno utiče na psihu”.
Prve dane odmora mnogi ljudi provode u većoj napetosti nego dok su na radnom mjestu. Postoji li „lijek” za prevazilaženje ovog problema?
“To je prirodan proces, jer se organizam navikava na promijenjene okolnosti, posebno kada pravo sa posla otputujemo na godišnji odmor. Zato je bolje dati sebi malo oduška prije putovanja, ostati u kućnom ambijentu makar dva-tri dana i na miru se spakovati i pripremiti za putovanje. Tada će i prilagođavanje promijenjenim okolnostima biti manje turbulentno”.
Vrijeme u kom živimo „gura” godišnji odmor na marginu naših potreba. Sve je više ljudi koje na plaži možemo vidjeti sa laptopovima i mobilnim telefonima kako rade. Da li griješe?
„Nositi” posao na odmor je potpuno neadekvatno ponašanje. U tom slučaju, čovjek samo mijenja radni ambijent, ne dopuštajući sebi da se relaksira i uživa u „sitnicama koje život znače”.
Potreba da „nosimo” posao na odmor ima psihološku pozadinu. Ljudi koji to rade imaju u podsvjesti potrebu da dožive sebe kao korisne, vrijedne i produktivne; u suprotnom su, smatraju, beskorisni, lijeni i nesposobni. Ovakvo ponašanje je u direktnoj vezi sa uslovljavanjem svojih vrijednosti, sa idejom da vrijedimo samo ako radimo.
Važno je znati da naša vrijednost nije uslovljena načinom na koji provodimo slobodno vrijeme. Rješenje je u onoj narodnoj „Klin se klinom izbija”: nemojte nositi gedžete koji će vas „vući” da pretvorite plažu u „kancelariju na obali”.
Ne zaboravite da je dokolica prijeko potrebna psihi, jer nas iz faza „moram” i „trebalo bi” koje su karakteristične za vrijeme koje provodimo na poslu vodi u fazu, ja to stvarno želim”. Mnogo bolje ćemo spoznati svoje unutrašnje želje i potrebe kada ih sagledamo dok nas „ne melju” svakodnevne obaveze”, piše Dan.
