Na ražnju vo od 200 kilograma, na drugom jagnjad, u hladnjači tone pića, stolovi ukrašeni kao u hotelu s pet zvjezdica, a nevjesta, njena buduća svekrva i rođake, zanosno igraju u čarobnim svadabarskim toaletama sa vatrenim bojama i ukrasima.
Iznad njih ogromna kamera prikačena na dugačkom kranu, ispred se drugi kamermani i fotografi guraju sa trubačima. Dame, poput junakinja iz indijskih serija uvježbano poziraju, mlada sija od sreće, piše Jugmedia.
To je svadba u bogatom domaćinstvu Predraga Pekija Bajramovića u naselju Slavka Zlatanovića na periferiji Leskovca, uglednog trgovca, koji ženi svog jedinog sina Rasima (18). Rasim je minulog vikenda stao pred matičara s prelijepom Slađanom (17) iz istog naselja.
“Ovo je prvo veselje u kući u kojoj sam ja gazda i zato ne žalim novac”, priča Predrag (35), koji kao i njegova supruga Kruna (36) svakog časa lijepe po 50 evra trubačima iz orkestra Elivisa Ajdinovića, jednog od pobjednika Guče.
Iako spadaju u red imućnijih, ipak su Bajramovićevima trebale dvije godine da pripreme bogatu i raskošnu svadbu, s obzirom da je ona stvar prestiža i statusa. Za tri dana smjenjivalo se nekoliko orkestara, a pjevao je Zvonko Demirović, popularni pjevač romskih pjesama.
Dvospratna kuća, dvorište i pomoćne zgrade su renovirane i za svadbu specijalno okićene ukrasima iz poznate leskovačke cvjećare. Ukrašena je i ulica, jer je dvorište malo da primi sve svatove, koji najviše piju pivo i viski.
Predrag nerado govori o cijenama, ali na kraju prizanaje da će ga svadba, kada svede računicu, koštati oko 40.000 evra. Mladine roditelje nije, kaže, htio da opterećuje.
Samo za toalete mlade, rodbine i mladinih drugarica, na kojima dominaraju dimije, morao je da plati par hiljada evra jer je svaka unikatna, a šiju se kod specijalnog krojača u Preševu.
“Mi se ovako oblačimo samo za svadbe. Te šalvare, mješavina indijskih i muslimanskih, ostale su od naših starih, koji su, za razliku od nas, bili muslimanske vere”, objašnjava ponosna svekrva Kruna.
Prvi dan je “Dan sita”, ali prvi deo dana rezervisan je za muškarce, odnosno, za gazdu kuće i svekra koji s trubačima, drugovima i sa flašom viskija od 5 litara odlazi do roditelja mlade, da se prijatelje, iako mlada u njihovoj kući živi već dvije godine.
To “muško veselje” potraje tri sata, pa se preko tepiha od plave svile predaje svekrvi koja sa sitom u rukama dočekuje goste. To sito posle dugogotrajnog igranja, ića i pića, baca desetogodišnja djevojčica preko kuće i onda kreće ženska, svekrvina fešta, do kasno u noć.
Drugi dan se odlazi po mladu.
“Kod mlade nas dočekaju ukrštenim motkama, mi se kao nešto borimo s njima kako bi došli do zaključanih vrata iza kojih je nevjesta. Ne puštaju nas dok ne platimo, a vrata čuvaju muška djeca, pa im bakšiš dobro dođe”, objašnjava glava kuće.
Mlada se dovodi do ulaznih vrata, predaje mladoženji. On je prevodi preko praga i udara po obrazu, zapravo simulira udarac, kako bi se znalo ko će biti gazda u kući.
Tek treći dan pripada mladencima, a Slađana i Rasim su vjenčali u najelitnijem prostoru u Leskovcu, tamo gdje se igra valcer i ispija šampanjac. (Kurir/Jugmedia)
