Sređen dom, baš kao i uredan radni sto može da doprinese da i “u glavi” bude sređenije, um je fokusiran a misli bistre. Neki bi rekli da uredan dom sa minimalno stvari može da utiče i da život bude bolji.
Možda ste čuli i za tvrdnju da sve predmete koje niste pomjerili sa mjesta dvije godine (niste ih koristili), i svu odjeću koju niste obukli takođe dvije godine – treba baciti.
Tarin Viliford ima drugačiju strategiju, i na sajtu Apartmenttherapy pisala je o tome:
“Skoro sam se preselila u novi stan, i ponijela većinu stvari iz prethodnog stana. Proces selidbe pružio mi je priliku da prođem kroz stvari koje posjedujem i odlučim da li želim da ih zadržim i ponesem na novo mjesto, ili nađem novi “dom” za njih (u prevodu – kontejner).
Bilo je teško da odlučim šta ostaje a šta leti napolje, ali jedno pitanje mi je pomoglo:
Da sam sada u kupovini, da li bih ovo kupila?
Zamislite da ste u prodavnici, i da taj predmet, oko koga se premišljate, držite u ruci. Da li biste platili da ga donesete kući? Ako je odgovor “da”, onda znate šta treba da radite. Ali ako je “ne”, to je veliki razlog da predmet više ne bude u vašoj kući.
Može da se primijeni na skoro sve – od odjeće i dekora, do tehničkih uređaja i alata. To pitanje navešće vas da izvagate i još nekoliko dilema u isto vrijeme:
Ako vam više ne stoji dobro (kao stari par farmerki); ne bi trebalo da “kupujete”;
Ako je prošao “rok trajanja” (kao što je stari telefon); ne bi trebalo da “kupujete”;
Ako ne radi (kao neka sprava kojoj treba velika popravka, koja se maltene ne isplati); ne bi trebalo da “kupujete”.
.
Kada koristite ovu malu “mentalnu vježbu” da se oslobodite viška stvari, lakše je da vidite kakvu vam vrijednost one donose (i da li uopšte imaju vrijednost za vas). I sa svakim pitanjem “Da li bih ovo kupio/la?”, sve ste bliži i bliži sređenom domu, umu i životu.“, piše bizlife.rs
