Ljepota žene nije u odjeći koju nosi, njenoj figuri ili načinu na koji češlja kosu. Ljepota žene mora da bude vidljiva u njenim očima, jer su to vrata do njenog srca – mjesta gdje ljubav caruje. Ovako je govorila popularna glumica i modna ikona Odri Hepbern.
Ne zvuči li, međutim, pomalo apsurdno da je ova izjava skliznula sa usana jedne od najljepših žena 20. vijeka? Ili se sva ta magija zaista oslikavala u njenim očima, a žarište sve te čarolije stvarno “stanovalo” u njenom biću. A ne “na njemu”.
I glumica prepoznatljivo mačkastih očiju i čarobnog osmijeha Sofija Loren je govorila da ljepota nije stvar fizičkog. Ta ljepotica nad ljepoticama tvrdila je da je ona samo osjećaj iznutra koji se reflektuje u očima.
Ako Odri i Sofija i nisu dobar primjer, onda na nekim drugim možda možemo da povjerujemo u ono što su pripovijedale. Uzmimo, recimo, Meril Strip. Briljantna glumica nikada nije važila za model ljepote, ali je oduvijek suvereno “žarila i palila”.
I danas je teško odoljeti sjaju glumice i pjevačice Barbre Strejsend, dok su njeni fizički aduti od početka pomalo sporni. Govori li, međutim, neko o njima kada je spominje? Rijetko. Ali se zato uvijek zavijori sijaset pohvala na račun njene unutrašnje ljepote. Koliko je tek muških primjera na kojima možemo da gradimo ovu priču.
Čemu se to divimo kada kažemo da je neko lijep iznutra? Šta nas to na njemu očara? Na šta padnemo? Ako je vjerovati Platonu, onda je ljepota manifestacija dobrote, a ako slušamo Plotina, onda je ona produkt lijepe duše. Psiholog Snežana Stanković se slaže i sa jednim i sa drugim mudracem, govoreći da su to samo varijacije na istu temu.
“Kada za nekog kažemo da posjeduje unutrašnju ljepotu, znači da nas je očarala njegova duša, a ne možemo da se ne divimo duši koja nije dobra”, kaže Stankovićeva.
“To znači da se poimanje ovog fenomena svakako dovodi u vezu sa onim što jesmo ili onim što gajimo iznutra, a to se onda reflektuje spolja”.
Ponekad je više nego očigledno da je unutrašnja ljepota jača od najsavršenijeg fizičkog aduta – skladnog lica, bujnih grudi ili dugih nogu. Ona ima snagu da sve te spoljašnje manifestacije stavi u drugi plan. I da nas “omađija” ostavljajući nas u nedoumici čime nas je začarao neko ko realno nije lijep, ali smo spremni da tvrdimo da je u našim očima – najlepši na svijetu.
“Treba, pritom, razdvojiti zaljubljenog čovjeka i onog koji nije “zaslijepljen”. Ovaj prvi često idealizuje osobu zbog koje mu igraju leptirići, pa mu sve njeno djeluje savršeno. Čak i kriv nos izgleda prćasto, dok ova faza ne prođe.
Ali, ne moramo da se zaljubimo da bismo za nekog rekli kako blista i zrači, a nije lijep po nekim opštim odredbama ljepote. Svi smo sigurno sreli ili upoznali osobu koja ima to nešto posebno u sebi, emituje neku prelijepu energiju, privlači pažnju, zagonetna nam je, iako nas ne privlači na seksualnom planu”, navodi psiholog.
Šta nas je tu onda “zagolicalo”? Kažu da na licu zveče unutrašnji “dukati”. A to bi onda moglo da znači da sklad iznutra emituje sklad spolja. Stručnjaci to objašnjavaju dušom, ali ima i onih koji u priču uvode i druge argumente. Arapska poslovica kaže da ljepota lica zavisi od ljepote karaktera.
“Sigurno je da je tako, jer to kakav je neko kao ličnost, određuje i kako će ga drugi doživljavati. Jasno je da se za pravične, plemenite i tople osobe lako može reći da su lijepe, iako fizički to možda nisu. Kao što ćemo za zle, prevrtljive, sebične i nadobudne teško reći kako zrače, koliko god bile atraktivne i zgodne.
Sposobnost empatije, spremnost da se pomogne drugima, vedar duh i iskreni osmijeh grade pozitivnu sliku o čovjeku i ona ga potom kvalifikuje da ga nazovemo lijepim”, objašnjava Stankovićeva.
Dipak Čopra, pionir medicine “za um i tijelo” tvrdi da ljepota nije entitet za sebe, nego nešto dublje i veće, kao krajnji izraz nečije povezanosti sa samim sobom i elementima spoljnjeg svijeta.
“Dubinska ljepota nije nešto što određuju kozmetički proizvodi ili trendovi koje promovišu mediji: to je pravo svakog čovjeka, koje treba da se njeguje i iznutra i spolja.
Zamislite da nosite prljave čarape ili donji veš. Niko za njih ne zna osim vas, pa se ipak ne osjećate dobro. Isto je i sa ljepotom: ako se iznutra ne osjećate prijatno, to će se vidjeti na vašem licu. Vaš spoljni izgled reflektuje zadovoljstvo sobom iznutra – vaš um, emocije, intelekt i konačno, vaše izraze lica, kako bi odrazio vaš odnos sa sopstvenom dušom”, objašnjava Čopra.
Istraživanja pokazuju da je inteligencija često jači afrodizijak od fizičkih atributa, jer se vješto ocrtava na licu. I za razliku od vitke linije, blistavog tena i zanosnog dekoltea, nije prolazna. Samopouzdanje je takođe važno, ali ne ono isforsirano, usiljeno. Možda više od svega toga, unutrašnju ljepotu može da isprovocira – ljubav. Ne kaže se bez razloga da voljeno i biće koje voli ocrtava posebno “svjetlucav” prizor.
Aurelije Augustin je govorio da u mjeri u kojoj ljubav u tebi raste, raste i tvoja ljepota, jer ljubav je ljepota duše.
Halil Džubran je rekao isto to, samo malo drugačije. “Ljepota nije u licu; ljepota je svjetlost u srcu”, zapisao je poznati libanski pjesnik i slikar.
OČI NAS ODAJU
O ovoj temi mnogo se priča i na društvenim mrežama. Evo najzanimljivijih komentara naših ljudi…
* Najviše volim kada se nekome na licu vidi – dijete. Deca su najljepša.
* Nažalost, danas nije pravilo da ko je lijep spolja, lijep je i iznutra. Ima toliko lijepih ljudi koje sam upoznala, na prvi pogled djeluju “vau”, ali kad uđete u dublju priču, uvidite da nemaju baš ništa iznutra. Oseti se praznina, nema one harizme kojoj bi svako trebalo da posveti pažnju. Tužno skroz!
* Iz ličnog primjera znam da se u mojim očima vidi kada nisam iznutra zadovoljna ili sam neispunjena. Oči su ogledalo duše i ljepote, i u njima se, ko zna da čita, svašta nešto može otkriti.
* Unutrašnja ljepota i sklad se uvijek prikažu na licu. Mogu se ljudi truditi koliko god hoće, i praviti najmaštovitije poze, ali bijes i nezadovoljstvo i unutrašnja ružnoća se neminovno pokažu.
(Novosti)
