Kuća Živojina Petrušića u prnjavorskom selu Popovići nikoga ne ostavlja ravnodušnim, a mnogi izdaleka dolaze da vide ovaj dom sagrađen od 9.000 flaša.
Ovaj vrijedni domaćin ističe da najveću zahvalnost što živi u neobičnom objektu duguje pokojnim roditeljima Ljeposavi i Slavku. Strpljivo, uz mnogo muke i truda, majka i otac su savijali porodično gnijezdo, u kome su na pravi put izveli šestoro djece. U kući nije manjkalo vedrog raspoloženja, dječje igre, ali i discipline. Znalo se šta je čiji posao u domaćinstvu.
Sa njihovim odrastanjem rodila se ideja da grade novi krov nad glavom. Nije to bila obična građevina, jer su odlučili da grade kuću od stakla. Umjesto građevinskih blokova, na betonskom temelju počeli su da niču zidovi od flaša.
Donosili su Petrušići flaše sa svih strana, a kada je u dvorištu formirana velika gomila, krenuli su radovi.
– Najveći teret ovog posla nosili su otac Slavko i moj stariji brat Tomislav. Radovali smo se svakom novom redu flaša, a kuća je brzo dobila priželjkivani oblik, sve do krova – priča Živojin Petrušić.
Sa osmijehom dodaje da je gradilište plijenilo veliku pažnju komšija, ali i mještana iz susjednih sela.
– Dolazili su, gledali i čudili se, jer tako nešto nikada nigdje nisu vidjeli – priča Živojin.
Prema njegovim riječima, flaše su spretnim majstorskim rukama vodoravno polagane sa svih strana kuće.
– Neki su smatrali da će flaše biti beskorisne, odnosno da u kući neće biti prijatno, pogotovu zimi. Međutim, staklo se pokazalo kao dobar izolator. Strepili smo tada da će biti problem i prilikom zamjene ukoliko neka od flaša pukne, ali ni to nije predstavljalo problem – kaže Živojin, koji je trenutno jedini “čuvar staklene kuće”.
– Živojin je pravi domaćin i o njemu svi imaju samo riječi hvale. Bilo bi dobro da se oženi – kažu komšije priželjkujući da staklena kuća dobije i žensku ruku.
Pjesnička inspiracija
Živojin Petrušić je član Srpskog književnog kluba “Talasi” iz Prnjavora. Kuća napravljena od staklenih boca kao da zrači nekakvom posebnom energijom, koja ga inspiriše da u slobodno vrijeme piše poeziju i prozu.
Učestvuje redovno i na pjesničkim susretima, a do sada je dobio i brojne nagrade. U pripremi je, najavljuje, i prvi roman koji bi uskoro trebalo da ugleda svjetlost dana.
