Selo Dujakovci. Zaselak Božić. Obod Manjače. Dvorište porodice Božić odiše toplinom. Uređuju ga Milorad i Ljepa Božić. Sve su lijepo uredili, sve je na svom mjestu. Tu su šahovske figure, klackalice, ljuljaške, etno motivi, avioni, osmatračnice. A sve je počelo još prije nekoliko godina, prisjeća se Ljepa Božić govoreći za Banjalučku hroniku Elta televizije.
„Ja sam to sama počela oko cvijeća a onda je nastavio Milorad, kaže nam Ljepa Božić, ponavljajući da su izgled dvorišta prilagodili unuku Mihajlu Đorđeviću kojeg kako reče voli najviše na svijetu.“
Božići su svoje dvorište više puta prijavili za učešće u akciji „Biramo najuređenije dvorište.“ Koju organizuje banjalučka Gradska uprava. Učestvovali su i u akciji Najkutak. Osvajali su i nagrade. Kažu, to je samo satisfakcija za njihov rad.
A nije bilo lako. Sredinom devedesetih morali su u zbjeg. Ovaj dio banjalučke gradske teritorije bio je ratna zona. Kažu, kad su se vratili sve je bilo uništeno. Do neprepoznatljivosti.
„Dugo su mine bile postavljene tamo prema Dubici i Sitnici. Malo po malo, život se vraćao u Dujakovce. Morali smo dobrano zasukati rukave. Sada se ne živi loše.“, kaže Milorad Božić i dodaje:
„Ko hoće oko zemlje raditi, može imati.“ Žali Milorad što mladež odlazi. Pozitivan primjer je Rade, komšija, koji se ozbiljno bavi poljopivredom. I ovce je nabavio. Trudi se.
„Sina Gorana sam izgubio u ratu, kaže Milorad Božić. I sam put od raskkrsnice za Lokvare do kuće zove se Goranov put. Ali nismo se predali. Borimo se, život je surov. Ovo što pravim razne figure, to mi je zabava. Odmaram se praveći avione, šahovske figure, kućice, etno motive. Imam i generale i zastavu Jugoslavije. Sad više pravim igračke za unuka. Kad stignem. I koliko mogu“ kaže Milorad Božić.
Prošle godine selo je dobilo vodu. Sa Vulina. Kažu, svanulo im je tada, jer su konačno prestali skupljati kišnicu i plaćati cisterne. Život je ovdje sada pristojan, može se, još samo da je mladih ljudi više ostalo, bilo bi baš dobro, rekoše nam na kraju Božići.
(Elta tv)
