Ljubav je tako kratka, a zaborav tako beskrajan – napisao je čileanski književnik, nobelovac Pablo Neruda. Ali, kada se jako zaljubimo, leptirići nas tako lako ubijede da će se naša bajka završiti riječima: “Živjeli su srećno do kraja života”. I ništa manje od toga!
Ne počinju, međutim, sve veze pod nabojem tolikog entuzijazma. Ponekad se svjesno i dostojanstveno opiremo leptirićima, uspjevajući da se sačuvamo od malih i velikih iluzija da smo upoznali ljubav svog života.
Možda on ili ona i jesu ono pravo, ali nećemo im dati šansu, jer nas okolnosti u startu upozoravaju da ta veza traži previše odricanja i da uprkos pristajanju na njih, nema garancije da će uspjeti.
Pa, zašto bismo se onda trudili. Recimo, upoznate super dečka na super ljetovanju. Svjesni ste da imate tih nekoliko morskih dana i zvjezdanih noći, poslije kojih ćete se vratiti u svoja mjesta. A ta mjesta su previše udaljena…
Ili, drugi primjer, ostali ste bez svijesti pred njegovim snenim očima koje su bez riječi rekle da mu se dopadate, ali odmah potom saznali ste još jednu “sitnicu” – da su se već nekom obećale.
Svašta nam tako život namjesti kao izazov i nametne teško pitanje – da li da uđemo u priču za koju unaprijed znamo da ima rok trajanja ili da hladno iz nje izađemo dok nije postala vrela? Otići ili ostati – pitanje je sad. Pravog i pravilnog odgovora nema, kaže psihoterapeut Ivana Nikolić.
– Sve zavisi od osobe i okolnosti. Racionalniji tipovi ličnosti će svakako lakše odoljeti iskušenju da započnu romansu sa nekim ko im je rekao da se za nekoliko mjeseci ženi ili seli u drugu zemlju. Oni nježniji i sentimentalniji mogu da budu zavedeni trenutkom, čarolijom mora ili romantičnim osvajanjem, pa se prepuste, u nadi da će sve to nekako doći na svoje. Možda i dođe. Ili se možda ne zaljube toliko da izgube glavu, pa im ne padne teško kada se rastanu sa “kratkoročnim” partnerom – ističe psihoterapeut.
Sagovornica “Života plus” sugeriše da ne razmišljamo u stilu “sve ili ništa”, jer sa tada lišavamo momenata uživanja samo zato što znamo da neće biti trajni. Neke veze koje su uokvirene tačno određenim vremenskim periodom mogu da ga uspješno probiju, dok se neke druge završe baš kada im istekne zacrtani rok. A, ako malo bolje pogledamo, krah se dogodi i mnogim ljubavima koje nisu imale nikakvih otežavajućih okolnosti i za koje smo bili sigurni da će trajati u beskraj.
– Najgore je kada čovjek sam sebe ograniči, jer mu tada toliko ljepota izmakne. A mogao je da se raduje bar na kratko. Kada bi svako od nas razmišljao da je bolje da ne izađemo sa osobom koju smo upoznali na putu, samo zato što ta veza naizgled nema perspektivu, jer ne živimo u istom gradu ili u istoj zemlji, dokle bismo stigli? Zar ne poznajemo nijedan bračni par koji se tako sreo i pobijedio kilometre i kulturološke prepreke? Znači, moguće je – tvrdi Nikolićeva.
Lav Nikolajevič Tolstoj je govorio da nema pomoći za ljubav, sem voljeti više. Ali, nekad nam se “namjesti” osoba koju je, čini nam se, bolje da ne zavolimo uopšte jer nećemo imati vremena da je zavolimo još više.
Na jednom domaćem sajtu, momak je napisao da je upoznao djevojku svog života, koja mu je na drugom sastanku rekla da je dobila stipendiju za nastavak školovanja u Belgiji, pa je on odlučio da je to veče isprati kući i nikad joj se više ne javi. Nije želio, dodao je, da se izlaže bolu, jer je bio siguran da će se zaljubiti, a ne bi mogao da se izbori sa vezom na daljinu.
Da li je pametno postupio ili je pogriješio?
– Gledajući s jedne strane, to je hrabar potez. Mladić je vjerovatno svjestan da nije sposoban za odricanja, održavanje odnosa preko interneta, suzdržavanje od sumnji i ljubomore, pa je odlučio da se unaprijed oprosti sa djevojkom koja mu se veoma dopala.
Ali gledajući s druge strane, to je kukavički čin. Mogao je da pokuša, prepusti se, pa kada se bolje upoznaju, možda shvati da ona uopšte nije za njega. Ili naprotiv, prepozna da je stvarno žena njegovog života, pa će zbog nje pristati na žrtve – strpiće se dok se ne vrati sa školovanja ili pronaći način da i on ode tamo. Rješenje uvijek postoji, samo ako je volja jaka, a emocije snažne – objašnjava psihoterapeut.
Od potencijalne ljubavi često odustaju i oni kojima barikada nije daljina, već godine. Djevojka je starija od dečka ili je muškarac prilično stariji od partnerke – po čaršijskim standardima to nisu poželjne kombinacije. Da bi izbjegli podozriva pitanja i osuđivanje okoline, oni ignorišu zakon privlačenja ili kompromis sa sobom i drugima prave tako što grade tajnu vezu i uz to se ubjeđuju da je sve samo faza i da će je zameniti nova ljubav.
Neki odlaze toliko daleko da se odriču partnera koji im je priznao da razmišlja o preseljenju u inostranstvo, ali nema ni čvrst plan niti prejake ambicije da to sprovede u djelo.
– Postoje ljudi koji vjeruju da sebe mogu da zaštite od svih iznenađenja, pa čim im nešto zamiriše na šansu za kraj i patnju, okreću leđa i odlaze. Ne kažem da nije ponekad pametnije biti racionalan, ali ne i isključiv. Pogotovo što zaboravljamo da je sam život jedno veliko iznenađenje i da nas baš sve, kada se najmanje nadamo, može iznenaditi – zaključuje sagovornica.
Uostalom, ne treba se unaprijed odricati zadovoljstva, jer je, kako je govorio pjesnik Rabrindranat Tagore, zbog svake prohujale ljubavi – život samo bogatiji.
BRAK SLAĐI POSLIJE ISKUŠENjA
Istraživanje australijskih naučnika je pokazalo da parovi koji su od starta imali sve uslove za srećan brak, manje cijene svoju ljubav od onih koji su se izborili za zajednički život. Od nekoliko hiljada ispitanika koji su podijeljeni u ove dvije grupe, 68 odsto iz prve grupe je priznalo da se ne trudi previše oko supružnika, niti to očekuje od partnera.
S druge strane, čak 80 posto onih koji su morali da se pomuče za vezu iz različitih razloga poput onog da se jedno od njih preselilo u drugi grad ili državu, pa su trpjeli i višegodišnje razdvajanje, odgovorilo je da se sada trude da uživaju zajedno svakog dana i to jedno drugom pokazuju.
IZGOVORI ZA RASKID
Mnogi mladi parovi u našoj zemlji su dolazili u iskušenje kada bi muškarac odlazio na obavezno služenje vojnog roka, pa su na godinu dana razdvajali. Sagovornica “Života plus” kaže da je to pojedincima bio izgovor za raskid, dok su neki stoički podnijeli razdvajanje i ljubav kasnije krunisaloi brakom.
– To su primjeri kako emocije mogu da savladaju trenutna ograničenja, umjesto da odmah bježimo da bismo se kao sačuvali. Ali, od prave ljubavi je besmisleno čuvati se – kaže Nikolićeva. (Novosti)