U kripti Hrama Svetog Save u Beogradu održana je promocija zbirke priča Njegovog preosveštenstva episkopa zahumsko-hercegovačkog i primorskog Grigorija pod nazivom “Preko praga”, koja govori o sudbinama malih ljudi krajem dvadesetog vijeka u BiH.
Vladika Grigorije rekao je da ova knjiga na jedan način predstavlja i njegov vapaj da se ispoštuju različitosti naroda u Hercegovini, koje su dobre i koje ne treba potirati.
“Podjele nisu dobre i mržnja koja iz tih podjela izvire i ljude dijeli, nije dobra. Ono što sam pokušao jeste da stavim melem na rane tih ljudi, na njihove oči u kojima se vidi bol i ne samo na oči, već na sve ono što sačinjava čoveka – duša, duh, tijelo”, dodao je vladika Grigorije.
Prema njegovim riječima, sve je ranjeno u Hercegovini, ali rane ne moraju samo da budu rane, već one mogu biti i prozori za blagodat Božiju.
Govoreći o svojim uzorima u književnosti, vladika je naveo Ivu Andrića, kao nedostižni obrazac kako pisati i Mešu Selimovića, koji je rekao da čovjek može da ima samo dva razloga da piše: jedan je da je previše ambiciozan, a drugi razlog je ako ima nešto da ispovijedi.
“On nije sigurno bio od onih koji su previše ambiciozni, a ja nemam hrabrosti da kažem da nisam ambiciozan, ali imam hrabrosti da kažem da imam mnogo toga da ispovijedim i da je pisanje neki oblik mog ispovijedanja”, dodao je vladika Grigorije.
Njegovo preosveštenstvo episkop budimljansko-nikšićki Joanikije rekao je na promociji da je prvi utisak koji se dobija čitajući ovu knjigu vedrina koja plijeni, te uspješno oslikani pejzaži, vedrih boja, tonova, praćeni pojem ptica, mirisima čempresa i livada, što se sve uklapa sa bogosluženjem u manastiru Tvrdošu.
Prema njegovim riječima, sva vedrina, ljepota, radost i svjetlost koja sija iz ove knjige može čovjeka da povuče i ka pogrešnom zaključku, ali kako se čita knjiga, svi ti vedri tonovi i glasovi i pejzaži samo služe da čitaoce uvedu u dublju tajnu.
“Služe da nas uvedu u to da se dotaknemo ljudskih sudbina, da se sa njima upoznamo, čak i do onog vrhunskog iskustva tragičnog, ali one tragedije koja je oplemenjena vjerom, čovječnošću, ljudskošću tako da to iskustvo tragičnog zapravo još više ističe plemenitost, dobrotu, vrijednost i ljepotu vjere”, rekao je vladika Joanikije.
Akademik i književnik Ljubomir Simović rekao je da knjiga “Preko praga” nije plod spisateljske imaginacije, već je dokument i svjedočanstvo o onome što je pisac lično vidio i doživio, ali u kojoj je zabilježio i dramatična svjedočenja koja su mu drugi ljudi kao saputniku, prijatelju ili ispovjedniku tokom godina povjeravali.
“Tako su se sve te priče stopile u jedinstvenu i dramatičnu sliku sudbine naroda koji živi na tlu Hercegovine. Nažalost, sudbina tog naroda ne može se napisati bez onoga što u njoj zauzima centralno mjesto, bez rata”, dodao je Simović.
On je naveo da o knjizi ne može da govori, a da ne ukaže na sudbine ljudi koje su u njoj pojavljuju te da je najvažnije saznanje do kojeg pisac u knjizi dolazi saznanje da i u drugim narodima ima dobrih i plemenitih ljudi, a da i među njegovim narodom ima zlikovaca.
“Ta istina bi se mogla dopuniti i riječima Njegove svetosti patrijarha Pavla koje vladika navodi u knjizi: žNemojmo tražiti uzroke naše nesreće samo u drugomež”, istakao je Simović, prenose agencije.
