Djevojke zaposlene na centralama taksi službi su jedine u Republici Srpskoj koje imaju to zadovoljstvo da kazne svoga šefa, čak i zbog jedne izgovorene riječi.
Broj službenog vozila, ulica u kojoj se nalaze, za koliko minuta stižu po putnika i „prijem“ jedine su riječi koje taksisti smeju da izgovore na službenom kanalu, koji im služi kao veza sa dispečerkama.
Banjalučki taksisti funkcionišu kao udruženja građana, vozači zapošljavaju djevojke da rade u centrali i zarađuju za njihove plate, ali one su te koje šefuju.
Zbog viška riječi izgovorenih na službenoj vezi ili prljavog vozila taksiste sljeduje suspenzija na dva sata, ako ne odvezu putnika na željeno mjesto budu suspendovani na 24 sata ili čak na mjesec dana, za neprofesionalan odnos prema putniku ili dispečerki. Djevojke udaraju i po džepu, pa ako se putnik požali da mu je taksista vožnju naplatio više nego što je trebalo, bude kažnjen sa 50 KM.
– Kazne pljušte skoro svakodnevno, ali su to sitni prekršaji, zbog prljavog vozila i slično. Najrigoroznija kazna koju sam izrekla je bila suspenzija na nekoliko dana, ali nisam još imala priliku da kaznim šefa, jer on strogo vodi računa o pravilima ponašanja – kaže disprečerka Zorica, koja se ovim poslom bavi pet godina.
Kaže da taksistima nekada i dobro dođe „kazna“ od dva sata pauze, ali ako je špic i na vožnjama mogu dobro zaraditi, rado je zamjene za novčanu kaznu od deset maraka.
Predsjednik Udruženja taksista, Dragan Purišić, kaže da je od svih radnih kolega najpodložniji kaznama.
– Mene kazne hoće, jer se zaboravim odjaviti na vezi, a djevojkama je posebno zadovoljstvo mene kazniti i isključiti na dva sata – kroz smeh kaže Purišić.
Tvrdi da su u njihovom udruženju dispečerke glavni likovi, zato mu je veoma bitno da su pristojne i elokventne, jer ih preko veze sluša cijeli grad.
Predsjednik jednog od banjalučkih udruženja taksista, Mile Prerad, kaže da stroga pravila postoje da bi udruženje moglo funkcionisti.
Obično nema razloga za neke rigorozne kazne, jer nam je svima u interesu da dobro radimo i gradimo imidž. Sve prijave su anonimne, pa se dešava da dispečerki kolega prijavi kolegu zbog prljavog automobila i ona ga kazni, ali tu nema ljutnje i problem se odmah rješava – kaže Prerad.
Taksista Darko Vučić priča da ih dispečerke najčešće opominju za prekršaje, a kaznama pribjegavaju tek kasnije.
– Desi se da neko slučajno pogriješi kanal, ali nije ni čudo da nam se greške dešavaju, jer udruženje mjesečno primi između sedam i 17.000 poziva putnika, oko kojih se dalje dogovaramo radio vezom – tvrdi Vučić.
Taksisti kažu da se uglavnom niko ne žali na stroge dispečerke i kazne čak i zbog malo prašine na vozilu, jer su zahvaljujući njima uveli reda u ovu branšu i zaslužili povjerenje putnika.
Ratno iskustvo presudno
Ako bi dispečerke bile popustljive i na glavnom kanalu za vezu dopustile samo jednu suvišnu riječ, ljudi kao ljudi, jedna bi povukla drugu i razgovor bi otišlo u nedogled, pojašnjava Dragan Purišić.
– Pravi sistem veze naučio sam od komandanta u ratu, koji je uvek isticao da ne smije biti suvišnih riječi. Ko ne zna pravilno da je koristi, može odati i više informacija nego što bi trebalo – kaže Purišić i dodaje da bi hitno trebalo uvesti reda i u policijsku komunikaciju preko radio veze.
(EuroBlic)
