Dvogodišnji Dimitrije i trogodišnja Maja iz Leskovca svoje prve riječi izgovorili su na engleskom jeziku, a tek kasnije su progovorili na srpskom “mama i tata”.
Šest mjesci kasnije, zabrinuti roditelji zatražili su pomoć stručnjaka zbog nemogućnosti sporazumijevanja sa djecom na maternjem srpskom jeziku.
– Osim “mama, tata, daj i neću”, ništa drugo nije znala da izgovori na srpskom, ali je zato na engleskom počela i da sklapa rečenice – rekla je za Blic majka male Maje.
Kako je navela, nakon mjeseci nerviranja i stresa, sada je malo opuštenija, jer njeno dijete pod nadzorom stručnjaka obogaćuje fond riječi srpskog jezika.
Slična situacija je bila i sa Dimitrijem, koji je permutovao slogove u izgovoru najjednostavnijih riječi. Oba djeteta se nisu odvajala od igrica na engleskom jeziku na televizoru i mobilnom telefonu.
– Nije se odvajao od bebi-kanala koji emituju crtane na engleskom jeziku. Ma koliko da smo u početku smatrali da nam je dijete napredno i da je naučilo strani jezik tako rano, shvatili smo da se suočavamo sa velikim problemom, jer sa svojim vršnjacima odbija da komunicira na srpskom. Kada ga čuvaju babe i djede ne razumiju ni jednu jedinu riječ koju izgovori, a mi smo u čudu i strahu da će imati ozbiljnih problema u komunikaciji ako to ne spriječimo na vrijeme – kazala je majka mališana iz Leskovca.
Stručnjaci: To je alarm za roditelje
Stručnjaci kažu da prva dječja riječ izgovorena na stranom jeziku predstavlja signal za promjenu navika djece, a u ozbiljnim situacijama neophodna je i medicinska pomoć jer su takve pojave simptom ozbiljnijih razvojnih poremećaja.
– U takvim slučajevima savjetuje se hitno ukidanje bebi-kanala i uključivanje djeteta u vršnjačke grupe, da se dijete pošalje u vrtić zbog razvoja komunikacije i jezika. Roditelji moraju da uspostave što veću i prirodniju komunikaciju sa djetetom u tom razvojnom periodu – objašnjava psiholog Snežana Stojanović Plavšić.
Ona upozorava i da problem u komunikaciji na maternjem jeziku može da ukaže i na poteškoće iz spektra autizma.
– Bez potrebe da zastrašujemo roditelje, treba im skrenuti pažnju na to da ako se te engleske riječi pojavljuju izolovano i ne služe komunikaciji, onda je to sigurno problem zbog koga se treba obratiti stručnjacima. Јedan od simptoma nekog od oblika autizma je da dijete ima problem u komunikaciji – upozorava psiholog.
Igranje sa mobilnim telefonom početak problema
Kristina M. iz Leskovca dovodisvoju šestogodišnju unuku na vježbe logopedu, jer ne zna da izgovor šest suglasnika i teško sklapa rečenice, uglavnom bez pomoćnih glagola. Pažnja joj se ne zadržava duže od pola minuta na pregršt igračaka.
– Prva igračka joj je bio mobilni telefon. Počelo se od bojenja i formiranja nekih geometrijskih šara, završilo sa crtaćima i pjesmicama na engleskom. Na srpskom je počela da govori tek sa tri godine kada je krenula u vrtić i to vrlo nerazgovjetno, a sve se to desilo jer je mojoj djeci bilo lakše da joj daju telefon u ruke nego da pričaju sa njom – priča Kristina M.
Ekranizacija djetinjstva, kako objašnjava Plavšićeva, takođe negativno utiče na funkcionisanje mozga i izaziva nedostatak pažnje, usporen razvoj kognitivnih sposobnosti, otežano učenje, povećanu impulsivnost i smanjenu sposobnost samokontrole (napade bijesa), te zato, smatra, djeci treba zabraniti korišćenje mobilnih telefona.
– Dijete ne treba da komunicira sa mobilnim telefonom ili tabletom. Ono mora da se druži sa svojim vršnjacima i svojim okruženjem. To je ono što roditelji često ne prepoznaju nego se diče time kako im je dijete jako pametno jer zna da u drugoj godini života koristi telefon ili tablet – zaključuje psiholog Stojanović Plavšić.
(Blic)
