Poznata banjalučka glumica, Slađana Zrnić, na 14. Međunarodnom festivalu komedije „Mostarska liska“ osvojila je Veliku lisku za najbolju glumicu u predstavi „Malo blago“.
Ekipa „Malog blaga“ na festival je otišla sa namerom da testira ovaj komad pred drugom publikom, jer je relativno nov.
Nismo imali nikakve druge ambicije. Prvih desetak minuta u pozorištu je vladala tišina. Nije bilo reakcija. Čak smo se malo i uplašile, jer u Banjaluci sve pršti od energije. Onda je publika prihvatila naše izvođenje, žanr i stil predstave i do kraja je bilo odlično. Nataša Ivančević dobila je “Malu lisku” za glumicu večeri i na tome je završilo. Onda je uslijedeo šok, kada su nam saopštili da smo osvojili još tri nagrade: “Veliku lisku” – Grand prix za najbolju predstavu u cjelini, “Veliku lisku” za najbolju predstavu po ocjeni žirija medija i “Veliku lisku” za najbolju glumicu.
Nagrada joj, kaže, imponuje najviše zbog uloge Lane u koju je uložila sve svoje znanje, iskustvo i umeće.
Ta uloga i način na koju je igram je ono u šta zaista vjerujem u glumi. Volim da gledam takvu igru i takve glumce. Potrudila sam se zajedno sa rediteljkom, Slađanom Kilibardom i partnericama da sve to iznesem najbolje što znam. Ova nagrada mi daje i nadu da mi, glumci NP RS, nismo izgubili na inventivnosti, na talentu, na znanju, kvalitetu.
„Malo blago“ je, prema njenim riječima, topla, nježna , duhovita, urnebesna, tužna predstava, koja govori o velikom značaju prodice i ljubavi. Zrnićeva je angažovana i u matičnoj kući – Narodnom pozorištu RS, na komadu „Švajcarska“, kojim će biti otvoren 20. Teatar fest „Petar Kočić“.
U predstavi je angažovano mnogo glumaca. Ona će vizuelno biti spektakl. To je praizvedba. Igram ulogu žene pred razvodom. Naziv je simboličan. Živimo u RS i mnogo ljudi odlazi. Švajcarska je najidelanije mjesto za život, ali je džaba i ako odemo, jer ono što nosimo sa sobom neće izaći iz nas. Švajcarska je u glavi. Imamo tolika prirodna bogatstva. Kada kao narod naučimo da dolazimo na vrijeme, da radimo, da vjerujemo u to što radimo, da se obrazujemo, da se držimo nekih principa životnih, etičkih i moralnih, onda možemo postati kao Švajcarska.
Zrnićeva je učestvovala i u snimanju serije „Senke nad Balkanom“, Dragana Bjelogrlića.
Prije godinu dana prošla sam kasting za jednu veliku ulogu, ali upravo zbog uloge Lane u „Malom blagu“ morala sam da ju vratim. Cijeli život sam pozorišni čovjek i ljudi u Beogradu su bili iznenađeni, jer je to serija, velika uloga. Ali, nije mi žao, jer, evo, na posljetku sam nagrađena za ulogu Lane. Međutim, pošto su vidjeli da sam profesionalac, jer sam im na vrijeme sve javila, zadržali su me u seriji i snimila sam kadrove sa nekom manjom ulogom.
Glumci iz Banjaluke, priča ona, ne idu toliko često na kastinge, ali producenti u regionu znaju za njih i povremeno ih zovu.
Istina je i da smo toliko angažovani u matičnoj kući da nam je ponekad i teško da prihvatimo neku veliku ulogu. Meni se upravo to desilo. Pozorište je naš teren.
Ona je i predavač u Studiju „Jazavac“, u okviru GPJ, gde vodi šestu generaciju mladih, dok sa djecom u Amaterskom pozorištu „Milenijum“ u Srpcu radi već 12 godina. Sa njima, kaže, priprema novu predstavu „Nedostajati“.
Velika je razlika između generacija od prije 8 godina i sada. Djeca su mnogo ineteligentnija, pametnija, ambicioznija, mnogo toga znaju, ali s druge strane njihov veliki hendikep je motorika. Ta djeca imaju problem sa plesom, fizičkim aktivnostima i apelujem da se u školama više pažnje obrati na fizičko. Kada nabrajam igre iz djetinjstva – školica, zuja, čepa, između dvije vatre – djeca ih rijetko igraju, a za neke od njih ni ne znaju.
Super mi je kada ih to naučim, ali na plesovima sa današnjom djecom baš mora da se radi. Za godinu dana djecu naučimo bontonu, etici, radnoj disciplini, da shvate šta više vole i da se za to odluče. Da li će to biti gluma, pjevanje, matematika, inovacije ili sviranje instrumenta ili sport, nije važno, bitno je da odaberu i budu posvećeni jednoj stvari.
Govoreći o publici, smatra da se nešto „čudno dešava“, ne samo kod nas, nego i u regionu.
Ljudi su preokupirani rijalitijima, turbofolkom i preživljavanjem. Kao da se više nema ni vremena, ni želje za pozorište, koje nam je nužno. Riječ pisca mora da se čuje. Ljudi danas malo čitaju, upravo zbog televizije koja nam je totalno okupirala mozak.
Trebaće nam mnogo godina da se očistimo od televizije i da se okrenemo ljudima u okolini. Internet nas je, uprkos svim mogućnostima, ugušio. Pod hitno moramo da se okrenemo svojim najbližima, da sa njima razgovaramo, da pričamo sa djecom, da vjerujemo u živu riječ i čovjeka ispred nas. Vjerujem da je pozorište ljekovito. Knjiga poezije i teatar su preki lijek za čovjeka kako bi se vratio sebi. Koliko god bila teška vremena, pozorište će preživjeti. U odnosu na televiziju možda gubi bitku, ali ne i rat.
Ona je i član popularnog banjalučkog džez sastava „Combine Quartet“.
Momci predano rade, snimaju prvi album, očekuje ih i džez festival. Ja sam tu negdje sa njima. Na žalost, ne mogu toliko da se posvetim pjevanju, jer gluma sve uzima. Oni znaju da mi je nastup sa njima izlet i avantura i tako se odnose prema tome. Najbitnije je da mi ne daju da izađem nespremna i tu su za mene. To je dragocjeno i zbog toga sam presrećna.
Do prije desetak godina maštala je, kaže, o različitim ulogama, ali priznaje da nikada nije dobila ono što je htela.
To zvuči možda čudno, ali zaista je tako. Teško je to podnijeti. Onda sam shvatila da će mene gluma i uloge pronaći; da ne treba da imam nikakve ambicije, već treba da radim na sebi i uživam u svom poslu. Od tog trenutka mnoge stvari su se promijenile, otvorile. Zato više nemam maštanja. Fokusiram se na ono što je trenutno. U tome nalazim zadovoljstvo i za to sam nagrađena. Srećna sam i zadovoljna – poručila je Zrnićeva.
Na setu za seriju „Senke nad Balkanom“, Slađana Zrnić je po prvi put u karijeri snimila scenu kada ju ubijaju.
To je bilo veoma interesantno. Shvatila sam koliko je to zahtjevno i koliko ljudi na setu radi da bi ta pirotehnika profunkcionisala. Imate samo jedan pokušaj da to uradite, jer kada se ta krv prolije više nema ponavljanja. To je bilo veoma naporno i satima je trajalo, ali smo uspeli. Tada sam shvatila da je koncentracija još uvek moja dobra strana i da mogu da upregnem svu svoju snagu da to izvedemo kako treba. To mi je bilo fenomenalno iskustvo. Vjerujem da će serija biti jako dobra – rekla je Zrnićeva.
(EuroBlic)
