Ispovijest zatvorenice u srpskom zatvoru: “Ovdje se ne rađaju prijateljstva, a ni ljubavi”

992

Zatvorenica P. M. (53) radila je kao ekonomista i već sedam i po godina služi kaznu u KPZ Požarevac zbog zloupotrebe položaja i sanja dan kada će kročiti na slobodu.

”Tvoj život pripada tebi, zamisli drugačije“, prva je poruka s kojom se susreću žene po dolasku u jedini ženski zatvor u Srbiji – Kazneno-popravni zavod za žene u Požarevcu.

Ispisana na zidu trpezarije, ali i u hodniku iz kojeg se ulazi u ćelije, ova motivaciona rečenica svakodnevno podsjeća zatvorenice da život nije stao i da nije kasno da krenu drugim putem kad odsluže svoj dug prema državi. Ipak, prema riječima upravnika zatvora Radojice Šutovića, čak 30-35 odsto žena koje odsluže kaznu ponovo se vrati u ovu ustanovu.

Od ekonomiste do švalje

U ovoj zgradi žive, dotjeruju se, treniraju, rade i uče djevojke, žene i bake, bez obzira na godine ili težinu grijeha koji su počinile. Od trenutka kad prođu tešku metalnu kapiju, bez obzira na to da li su nekad bile nastavnice, direktorke, domaćice ili prostitutke, dijele isti hljeb i istu sudbinu. Kako kažu, dijele čak i iste noćne more.

Osuđenica P. M. (53) nekada je radila kao ekonomista, a danas u zatvorskoj krojačkoj radionici.

“Čovek ovde spozna gde je grešio napolju, koliko je vremena utrošio na nevažne ljudi i stvari”, počinje za “Kurir” svoju ispovijest žena koja je prije sedam i po godina završila iza rešetaka zbog zloupotrebe položaja, pa nastavlja:

“Imala sam ovde mnogo vremena da razmislim o svemu. Kad vratim film, mogla sam da pretpostavim da će se ovo dogoditi. Teško je, odvojena sam od porodice”

Nema velike planove za dan kad će ponovo biti slobodna.

“Po izlasku, prijateljstva sklopljena ovde teško opstaju, baš kao i ljubavi”, iskrena je P. M.

Njene „prijateljice“ u zatvoru su zbog različitih krivičnih djela, najviše zbog krađe, ali ima i onih koje kaznu služe zbog ubistva, prostitucije, droge…

Strana državljanka V. M. (29) osuđena je na pet godina zatvora zbog dilovanja marihuane. I ona je, kao i P. M., angažovana na poslovima šivenja.

“Bila sam zanatlija i prije dolaska ovdje, ali nisam se bavila šivenjem. Nisam znala konac u iglu da uvučem, a evo sada sam na obuci u krojačkoj radionici”, kaže V. M., koja ne želi da govori o svom krivičnom djelu niti da se fotografiše, piše Kurir.

 

PODIJELI

Ostavi komentar

Unesite vaš komentar!
Unesite ime!