Dok Bole Kometa, lik koji je stvorila mašta Marka Dukića iz “Nevid” teatra, svojim pustolovinama osvaja publiku i žiri na festivalima, Dukić i Dejan Andrić, koji su osnivači ovog teatra, u svojim pustolovinama već sedam godina naoružani samo entuzijazmom i talentom, bore se za opstanak ovog pozorišta, pozorišta bez prostora za rad i scene.
U već poznatoj priči o kulturi, koja je na margini, svojim hrabrim iskorakom u autorske projekte, umjetničkim izrazom, koji ih je izdvojio na pozorišnoj sceni, dokaz su da nije nemoguće biti među najboljima i u uslovima u kojima rade, nedostojnim uzvišenosti umjetnosti.
Nije, nemoguće, ali zahtijeva nadljudske napore za opstanak. Dukić, koji se prije nekoliko dana vratio iz Zagreba sa 17. međunarodnog “Naj, naj, naj” festivala sa nagradom za umjetnički utisak, sa naglaskom na kreativnu i inovativnu animaciju za predstavu “Pustolovine Boleta Komete”, govorio je za “Glas Srpske” o značaju ove nagrade, ali i o tome koliko bi im značilo kada bi “Nevid” dobio svoju scenu.
– Samo i isključivo entuzijazam nas drži da i dalje radimo. Tako mislim da je i sa ostalima, kojih, na sreću, po kulturu ovdje ima. Naravno da stanje nije dobro, jer u moru problema koje imamo u državi ljudima nije ni do čega, a samim tim ni do pozorišta. Čast izuzecima koji dobro rade, jedni od tih su svakako Gradsko pozorište “Jazavac” – priča Dukić.
Preteško je, ističe, raditi bez sredstava za rad, jer mogućnost da 40 udruženja u prosjeku dijeli 30.000 KM, dovoljno je za koktel poslije završetka projekta, ali je potpuno nemoguće ako nema ni gdje.
– Čini mi se da smo mi u “Nevid” teatru čak u najgoroj situaciji od većine udruženja iz kulture. Radimo već sedam godina i nemamo prostor za rad ni scenu. Izađu nam u susret banjalučka pozorišta, ali to su privremene pomoći. Sve češće Dejan i ja dolazimo u situaciju da odustanemo od svega, jer se moramo oslanjati na druge i to nakon ovoliko godina definitivno splašnjava ovaj još malo ugašeni mladalački entuzijazam – nastavlja priču Dukić.
Čekaju, jer im godinama govore da ima mjesta za njih, ali na njihovu žalost ništa se ne dešava.
Nagrade im znače, pa tako i ova posljednja, jer je ovo prvi put da je na Međunarodnom “Naj, naj, naj” festivalu u takmičarskoj selekciji i pozorište iz BiH.
– Priznanje za sveukupni umjetnički utisak dodatno je draže, jer se i dotiče vizuelne strane predstave i kompletnog doživljaja, što mi na neki način potvrđuje da je sve imalo smisla od starta – objašnjava on.
Misli da su kombinacija fantastične igre Smiljane Marinković u ulozi Boleta Komete i animiranih likova najzanimljiviji dio predstave.
– U jednom trenutku sigurno zaboravite da gledate animirane karaktere već imate osjećaj stvarnog i iskrenog dijaloga sa živim igranim Boletom na sceni. Uz to ide i spajanje stvarnosti sa animacijom, tj. projekcijom, u kojoj je Bole čas na sceni, a čas je na platnu animiran. Ne treba zaboraviti da je ovo ipak predstava za djecu i da njih treba da vodi priča na sceni, kao i na platnu, da ne razmišljaju o tome već da samo prate priču – objašnjava Dukić.
U posljednja dva komada “Spejs Koka” i “Pustolovine Boleta Komete” provlači se tema svemira, ali Dukić, iako fasciniran svemirom, kaže da nije bilo namjere, niti želje za svemirskim predstavama, već da su takve priče došle sasvim slučajno.
– Kod Boleta su svemirski izleti bili nešto iz djetinjstva mog što sam oduvijek želio i, naravno, kao ni većina ljudi sem odabranih, nisam ostvario. Što se tiče “Spejs Koke”, ideja kokoške iz svemira je sama po sebi bila smiješna pa sam i naziv dao tako da bude blizak našem jeziku – dodaje ovaj umjetnik.
“Spejs Koka” je nastala takoreći slučajno, družeći se sa Dejanom Andrićem na selu i razmišljajući o novoj predstavi za djecu u “Nevid” teatru, a za Boleta se ideja rodila u autobusu, gdje je Dukić počeo pisati tekst na mobilnom telefonu, kada su nastali i početni stihovi.
– Mislim da sam tek sad shvatio da sam u oba slučaja počeo sa par stihova koji su mi bili zanimljivi. Kao i u svemu kreativnom što radim, ne zna se šta je inicijalna kapisla za pisanje. Najčešće je neki smiren trenutak kada sve počinje – smatra Dukić.
Djeca slična Boletu
Mislim da i te kako ima djece kao Bole, radoznale, iskrene, razigrane i hrabre da ostvare svoje ciljeve, da vole, paze i slušaju svoje roditelje, da budu dobri đaci i da se više kreću, a manje sjede i fiksiraju se na igrice i televiziju. Naravno, nisu sva djeca takva, jer nisu ni svi roditelji kao Boletovi. Ako svi posvete pažnju svojoj djeci, daju im ljubavi, brinu se za njihovo obrazovanje i bilo kakvu radnu disciplinu, teže će biti prilike da djeca skrenu sa pravog puta.
