Dva grada, jedna ljubav, šestoro djece. Ništa neobično, priznaćete. Ali ako kažemo da su sva djeca muzički obrazovana i bave se muzikom, to je, onda, nešto drugo. Oca Trebinjca i majku iz Ilijaša ljubav je spojila u Banjaluci.
Đorđe, Nikolina, Isidora, Marko, Katarina i Kristina sasvim su obični tinejdžeri i tek kada ih malo bolje upoznate shvatite da su svi muzički nadareni i svojom pozitivnom energijom obasjavaju okolinu. Vaspitani u patrijahalnoj porodici i u duhu pravoslavlja, stasali su u pobožne mlade ljude koji mogu biti primjer.
Pod budnim, toplim očima i mekim rukama majke Radmile i čvrste ruke oca Dragana, njima nije tijesno ni u stanu od 48 kvadrata.
“Mi smo se upoznali preko umjetnosti, slikarstva. Ova kuća odiše umjetnošću… I ova djeca koju smo oboje željeli…Nego sam se ja kasno oženio!”, kroz smijeh kaže otac Dragan.
U društvu Babića saznajemo da je ljubav prema muzici u njihovom domu pobudio banjalučki muzičar, nažalost pokojni, čika Marko Popović. Djeci je pomogao i da ostvare svoje muzičke želje. Muzika je samo dio umjetnosti koja se njeguje u njihovoj kući jer je majka Radmila akademski slikar, ali i tata Dragan se nekada lati boja i slikanja. Ipak, osnovna sredstva za život obezbjeđuju kao predavači u srednjoj školi.
Majka Radmila kaže da je oduvijek htjela da ima veliku porodicu sa petoro djece.
“Oduvijek sam htjela petoro djece, ali, eto imam ih šestoro. Svi imaju talenta ali ne slikaju, nemaju vremena. Trošimo energiju u pravom smislu te riječi. Ne zamaramo se glupostima. Uvijek pratimo jedno drugo, pratimo djecu, pa dokle stignemo. Јa nekad zaboravim gdje idem..Ovi zovu vamo, ovi tamo..Svi se radujemo novom danu. Kažu ko pjeva zlo ne misli, a ko puno misli, nije mu do pjevanja”, našalila se Radmila.
U domu Babića osjeti se domaćinska atmosfera, a čestitost i srdačnost su sveprisutni. Nema mjesta umoru iako su prethodnu noć došli iz Beograda sa međunarodnog takmičenja na kojem je njihov mlađi sin Marko sa svojim kamernim sastavom harmonika osvojio zlatnu medalju.
Graje u kući više nema jer svi imaju svoje obaveze neko na fakultetu, neko u srednjoj a neko u osnovnoj školi.
Najstariji sin, Đorđe, svira kontrabas i na 3. je godini Muzičke akademije, a na Nikolina, Nina, je brucoš. Ona svira gitaru u KUD-u Čajavec, Gradskom tamburaškom orkestru, banjalučkoj Rok simfoniji i Banjalučkoj filharmoniji.
Marko i Katarina nisu htjeli da pričaju pred kamerama. Kažu da se bolje izražavaju instrumentima. Zlatne medalje to i dokazuju.
Babići imaju svoj recept za uspjeh – da bi čovjek bio uspješan mora da bude samokritičan, tvrdoglav i skroman.
“Naša su djeca skromna. Zato je porodica tako vesela. Bio je nekad neki ministar, prije izbora, sa tv ekipom. Kaže veselo je kod vas. Pita treba li nam veći stan. Kažem ja da ne treba, ne bi se našli u tolikom stanu. Kod nas je subotom i nedjeljom kao u tramvaju, svi se guramo”, priča Dragan.
Mnogi roditelji traže recept za vaspitanje i sada se pitaju kako su Babićeva djeca ovako čestita, skromna i radna. Možda će vam biti jasnije kada čujete šta njihovi roditelji imaju da poruče svima koji imaju ili planiraju porodicu.
“Okrenite se porodici i djeci – najbolja je stvar. Ne trošite vrijeme nekvaliteno. Ljubav, razumijevanje u porodici. Sav teret muž i žena moraju zajedno da podijele. Svaki dan treba poštovati i uvažavati. Ispunite ga radom , željama, osmijehom. Red mora postojati. Ako nema reda znači da vlada anarhija. A to nije dobro!”, poručio je Dragan. (RTRS)
