Ljubav prema prirodi i proizvodnji organske hrane, zvuk prirode umjesto svakodnevne gužve, motivi su ove mlade djevojke da napusti gradsku vrevu i posveti se uzgoju zdravih plodova.
Ne baš tako davno njen glas bio je prisutan na talasima nekoliko banjalučkih radio stanica. Valentina Duvnjak već dvije godine živi na obroncima planine Malovan, na preko 1.200 metara nadmorske visine, sakupljajući netaknute prirodne šumske plodove i proizvodeći organsku hranu.
Ponosna je, kaže, na svoj vrt u kojem uzgaja zdravo povrće, u njivi koja nije obrađivana 30 godina.
Mrkva, kupus, cvekla, krompir, bundeve, medveđi luk, peršun, zelena salata…samo su dio “repertoara” ovog zdravog kutka na kupreškoj visoravni.
“Hranu kupuju uglavnom ljudi koji imaju malu djecu i plodove koriste za kašice, zatim ljudi koji imaju problema sa zdravljem, ali i oni koji žele da imaju zimnicu od plodova koji nisu tretirani pesticidima”, kaže Valentina.
Interesovanje je već postalo veliko, za njenu baštu čuli su i u susjednoj Hrvatskoj, kao i u inostranstvu, pa ove namirnice često završe i na njihovim trpezama. Obično ih naručuju putem Facebook stranice “100% priroda-100% organsko”.
Kako je sve počelo?
“Prije nekoliko godina nisam ni razmišljala o organskoj hrani, ali me jedno posebno drago predavanje na fakultetu vezano za entomologiju zainteresovalo i natjeralo da počnem razmišljati o načinu uzgoja voća i povrća koje sam do tada jela.
“Šta se dešava sa insektima koji okuse biljku tretiranu određenim hemijskim sredstvima i kako neki od njih u jako kratkom periodu gube život zbog otrovnog zalogaja, pažljivo slušah toga dana i upitah se šta se sve nalazi u toj tretiranoj namirnici koju čovjek unese u svoj organizam, šta ja to u stvari jedem”, kaže Valentina.
“Danas, umjesto u prodavnici, povrće uzimam u svojoj organskoj bašti koju obrađujem kao moji preci.
Čupkam rukama biljke koje naš narod zove “korov”, kišnicom zalijevam kulture koje posijem i posadim, prije zore ustajem da jurim gusjenice i zlatice.
Nađe se neki “zeko zekan” pa trčim kada ga ugledam, da na štapove stavljam kese da mu šušte, jer samo na taj način ne dira moj kupus, oči mi porastu kao u sove prateći kretanje radoznalih krava kojima je moja bašta delikates”, priča ova vrijedna djevojka.
“Skoro svaki dan gledam izlazak sunca iz bašte, a često i zalazak okopavajući i sadeći krompir, kupus, pasulj, mrkvicu, lukić, cveklu, tikvice i tikve, rotkvu, rotkvicu, suncokret….
Sve se radi ručno, za svaku biljku je odvojeno vrijeme, ali dodala bih i ljubav, pa za mene obrađivanje bašte postaje izazov i umjetnost”.
“Često me ljudi pitaju ‘zašto se mučiš sa tom organskom hranom’, savjetuju ‘koristi to i to’ za bolji prinos, ovo i ono, za korov, itd.
Ne. Meni nije važan savršen izgled biljke, ogroman plod u jesen, već šta ta biljka sadrži u sebi.
Nekad sam odbacivala jabuku u kojoj je crv, a sada nju prvu uzimam i jedem.
Lijep je osjećaj imati vlastitu organsku baštu i uživati u posebnom ukusu zdrave hrane koja raste samo od onog što joj majka priroda daje”, kaže Valentina.
Mediji su joj, kaže, i dalje u srcu, ali sada veliku pažnju posvećuje organskoj hrani koja je i njen izbor za trpezu. Ljubav prema prirodi trenutno je jača.
Za koji novac bi napustila baštu i vratila se medijima?
“Trenutno ne postoji novac na ovom svijetu zbog kog bih napustila sve ovo u šta sam uložila mnogo truda i rada, ovdje se osjećam jako lijepo, a mediji su moja velika ljubav i sigurno ću ostati i u tom svijetu.
Nemojte planirati život, živite ga”, kaže Valentina.
Boško Dević Bole/ Uno radio
