Mnogi su već zaboravili da je prvi gradonačelnik Banjaluke, koji je isjekao gradsku rođendansku tortu, bio Slobodan Gavranović, i da je tom svečanom činu prethodila blamaža, koja se dugo prepričavala po kuloarima.
Nekako s narativom, po kojem se Dan oslobođenja Banjaluke preobratio u Dan grada, počela je i moda proslavljanja gradskog “rođendana”, uz sve što pripada rođendanskoj ikonografiji.
Na ideju o rođendanskoj torti, i to ne bilo kakvoj, nego velikoj, džinovskoj, torti kakvu Banjaluka još nije vidjela, prvi je došao gradonačelnik Slobodan Gavranović (SNSD) i to 2015. godine, kada je Banjaluka slavila jubilej: 70. godišnjicu oslobođenja u Drugom svjetskom ratu.
O famoznoj torti, naveliko se nagađalo i pričalo, ali zvaničnog odgovora nije bilo: kolika će ustvari biti ta torta, da li će je vješti poslastičari “izgraditi” u obliku Kastela, ili gradskog grba ili…
Gradonačelnik je samo najavio da će se moći “počastiti svi sugrađani i gosti”, koji se u tom svečanom času, zateknu u Gospodskoj ulici.
Da se zaista isčekuje nešto veliko vidjelo se i po tome što slu službenici Gradske uprave zaduženi za protokol, u Gospodskoj postavili nekoliko sastavljenih stolova da bi “džinovski slatkiš”, sve sa 70 svjećica, imao gdje stati.
I nakon napetog uvoda – flajs! Na lice mjesta je stigla tortica, manja od većine torti koju domaćini poslužuju u svojim kućama povodom slave ili “običnog” dječjeg rođendana.
Ipak, Gavranović se kao stari vuk, kadrovik koji je zapamtio i komitete iz bivše SFRJ, vješto dočekao na noge. Tačno u 13.30, kako je i najavljeno protokolom, uzeo je nože u ruke, odsjekao prvo parče namijenjeno slavljeniku, i mudro prozborio.