Porodica Grahovac iz Gradiške izgradila je u Kampali, glavnom gradu Ugande bunar sa pitkom vodom.
Bunar za siromašno stanovništvo, koji je prije dva dana pušten u funkciju u toj dalekoj afričkoj zemlji, Tanja, Igor i Gordana Grahovac posvetili su svom ocu i suprugu Mirku Grahovcu.
Njegova kćerka Tanja je poslije srednje škole otišla da studira u Grac, a, kako je ispričala za portal MikroMreža, jedna objava na društvenim mrežama je kod nje ostavila posebnu želju.
“Još tada sam vidjela na društvenim mrežama firmu koja se bavi izgradnjom bunara u Africi i Nepalu. S obzirom da sam bila još student, nije mi se uklapalo u moje finansije, jer je tada bilo dosta skuplje”, kaže Tanja.
Sve je ostalo samo na želji dok nisu saznali da njen otac boluje od opake bolesti.
“Saznali smo zahvaljujući COVID-u, što je paradoks, da nažalost tata ima karcinom pluća i tu kreće sva borba. Prvo njegova, jer je zaista bio veliki borac, pa onda i naša s njim”, dodaje ona.
Tokom tih teških dana za njih, oca je podsjetila na priču o bunarima za siromašne ljude u Africi, ali i saopštila da želi u ime njegovog zdravlja i svega što su zajedno prošli da tu ideju i realizuju.
Tanja se, sa suzama u očima, sjeća da joj je otac odgovorio da bi bio presrećan da se to uradi.
Uprkos borbi i požrtvovanju, Mirko Grahovac je mjesec dana prije kćerkine svadbe izgubio život. Već tada se sve okrenulo, a Tanja je znala šta prvo želi da ostvari u ime njegove lavovske borbe.
S obzirom da mu je rođendan bio 27. marta, porodica je htjela da bunar bude gotov baš u martu mjesecu.
“Prije nekih mjesec dana uspjela sam stupiti u kontakt sa jednom osobom iz Kampale u Ugandi, koja je znala naš jezik i dogovoriti gradnju bunara. Uz veliki trud i borbu moje porodice uspjeli smo da završimo jedan veliki projekat. Ovaj osjećaj ne mogu da vam opišem, ovo je isključivo od moje majke, brata i mene posvećeno njemu”, poručila je Tanja.
Prema podacima UNICEF-a, u svijetu zbog nedostatka pitke vode umre oko 1.000 djece dnevno, što dovoljno govori koliko je human ovaj njen gest.
“Ovo nisam ispričala da bih ovu priču komercijalizovala, već je moja iskrena namjera bila da možda još neko ko ima mogućnost da pomogne, da to uradi. Učestvujem u brojnim humanitarnim akcijama i to nije stvar sa kojom se čovjek treba hvaliti, to je stvar koju treba raditi iz srca”, zaključila je Tanja Grahovac.
