Knjiga “Moji sagovornici” Ranka Preradovića Dede, nedavno objavljena u Biblioteci “Krajina” i izdanju “Art printa”, biće promovisana u Kulturnom centru Banski dvor u srijedu, 14. oktobra, sa početkom u 19 časova.
Promociju u saradnji sa Banskim dvorom organizuje Udruženje za promociju i popularizaciju književnosti “Imperativ”, a na istoj će, pored autora, govoriti Milan Rakulj, priređivač knjige. U knjizi su sadržani isječci iz razgovora koje je sa književnicima raznih generacija Preradović vodio od 1963. do 2017. godine.
“Obradovan činjenicom da sam i ja imao čast svrstati se u podužem redu autora u serijalu ‘Krajina’, dosjetio sam se da sam tokom skoro pola vijeka radeći u novinarstvu, imao razgovore sa više od pet stotina umjetnika, prvenstveno književnika, a među njima najviše pjesnika, dok su tu bili i ostali, recimo, slikari, muzičari, glumci, režiseri, kompozitori i drugi”, kaže Preradović. On dodaje da je ovim fragmentima pokušao napraviti pravu malu misaonu šarenicu svega i svačega.
“Naravno da je najteže bilo iz tog obilja izabrati ono najbolje, pa se izvinjavam na mogućim previdima ponečeg što je izostalo kao najbolje iz razgovora sa zastupljenim autorima, jer nastojao sam tu ‘šarenicu’ učiniti raznolikom i donekle neobičnom, što sam, čini mi se, postigao”, ističe Preradović.
U predgovoru knjige Milan Rakulj napominje da su svi razgovori rađeni “oči u oči” na raznim jugoslovenskim i inim pjesničkim manifestacijama te da je njihov autor i novinar i književnik, odnosno čovjek iz branše ili čovjek “iznutra”.
“Generacijski drugovi mladog Ranka Preradovića, četrdesetak godina starije, ali i četrdesetak godina mlađe kolege potonjeg Ranka Preradovića Dede, razumije se, imali su različita interesovanja. Tako Nikita Stanesku govori o čitaocima na sve četiri stane svijeta, a Meša Selimović o bitnosti književne kritike”, piše Rakulj.
Preradovićevi sagovornici, dodaje, nisu samo književnici koji svjedoče o sopstvenom ili o djelu svojih kolega, nego i o vremenu u kojem žive.
“Branko Ćopić evocira uspomene na Grmeč, a Đuro Damjanović na Branka Ćopića. Matija Bećković je, potom, u žiriju za nagradu ‘Đuro Damjanović’ i svjedoči kakva je ovaj momčina nekada bio. Mnogi još živo pamte Skendera Kulenovića, čija im nagrada biva upravo uručena za književno djelo. Derviš Sušić i Mladen Oljača sjećaju se drugova iz jednog, a Željko Pržulj kao ratnik iz drugog, priča o junacima iz trećeg rata. Rajko Petrov Nogo ide dalje u prošlost, pa govori da ne zaboravimo ni Peciju iz četvrtog”, otkriva Rakulj, zaključujući da neki od Preradovićevih sagovornika imaju lokalni, neki regionalni, a neki, kao što je aktuelni dobitnik Nobelove nagrade za književnost Peter Handke i globalni značaj.
