Za svoja buduća akademska zvanja svršeni dobojski srednjoškolci, koji se umjesto odlaska na rad u Njemačku ipak odluče na studiranje, uglavnom će se školovati izvan granica BiH.
Iako pandemija virusa korona još traje, budući brucoši ne odustaju od odlaska u zemlje regiona i preko granice.
“Plan je Beč, građevinski fakultet, pa ćemo vidjeti, želim time da se bavim u budućnosti”, kaže Nevena Savković, maturantkinja Tehničke škole, dok će joj Milica Savić, maturantkinja Saobraćajne i elektroškole, biti u komšiluku, odnosno u susjednoj Sloveniji, tj. u Kopru namjerava studirati menadžment.
“Moram priznati da se radujem povratku u klupe, ovaj put studentske”, iskrena je Savićeva.
Jovana Trifkanović, maturantkinja Ugostiteljske i trgovinske škole, svoje stručno usavršavanje želi nastaviti u Novom Sadu jer je gastronomija oblast kojom želi da se bavi u budućnosti.
“Pripremam se za prijemni pa ćemo vidjeti šta će biti”, rekla je uz osmijeh Trifkanovićeva te dodala da joj je tokom proteklih mjeseci nedostajala stručna praksa, koja joj je veoma važna.
U kojem će gradu ove jeseni biti brucoš Jovana Jotanović, maturantkinja Medicinske škole, još ne zna.
“Planiram da studiram genetiku, aplicirala sam na više fakulteta, pa gdje me prime… Jedva čekam da steknem nova znanja, koja će mi pomoći da se usavršavam i napredujem u svojoj budućoj karijeri”, kaže Jotanovićeva.
Svoje obrazovanje želi da nastavi i buduća frizerka Sanida Delić, inače učenica generacije.
“Planiram da usavršavam svoj zanat jer treba učiti čitav život. Planiram ići na edukacije, da se usavršim… Nadam se da ću se zaposliti i u narednih pet do deset godina nadam se da ću nešto ostvariti, otvoriti svoj salon”, iskrena je Delićeva, čije makaze nisu mirovale ni tokom prekida nastave jer su prijatelji željeli da ih šiša.
Ova generacija srednjoškolaca svoje četvorogodišnje obrazovanje završila je u specifičnim uslovima, posljednja tri mjeseca nastave proveli su kod kuće, a izostali su i maturske zabave i oproštaj s profesorima.
“Zadnja tri mjeseca su nam upropaštena. Mi pokušavamo da se sastanemo, ali nije to to. I naravno da mi je žao što se nismo oprostili ni od pojedinih profesora, žao mi je i maturske večeri, djevojke uvijek sanjaju o haljinama, momci o odijelima”, iskrena je Nevena Savković.
“Tokom posljednja tri mjeseca školovanja u ovim uslovima falilo mi je najviše socijalne interakcije, podrške profesora, tih nekih facijalnih ekspresija i uživo sve što se dešava, ovako sve je to bilo preko interneta, nedovoljan skup informacija i na neki način malo nakaradno prenesenih”, kazala je Jovana Jotanović.
