S vremena na vrijeme možemo čuti ili pročitati da se neko, pojedinac ili grupa ljudi odvažila na hodočašće. Šta to zapravo predstavlja? Hodočašće je dugačko putovanje na određeno mjesto, koje ima svoj značaj specifično iz vjerskih razloga, poznato i kao “Sveto mjesto”, do kojeg se ide uglavnom pješke.
Upravo na takav podvig, na put od skoro 400 kilometara, kako bi se poklonili Moštima Svetog Vasilija Ostroškog, odvažila su se dva Dervenćanina, Žarko Tominčić i Nenad Đuđanović, dvojica dugogodišnjih prijatelja, koji dokazuju da nijedna prepreka nije nepremostiva, pogotovo ako imate prave ljude uz sebe.
Koliko je put dug i naporan zapravo, dijele sa svojim prijateljima na društvenim mrežama svakodnevno, situacije sa kojima se susreću, dobrim i onima manje od toga.
Upravo to i jeste smisao ovog podviga, jer to zapravo predstavlja i sam život, dobre i loše situacije i prilike koje ti on nameće i kako će se čovjek sa tim izboriti, objašnjavaju Žarko i Nenad.
Koliko je zapravo ovaj put nepredvidiv, jasno je i iz toga što se moraju boriti sa vremenskim uslovima na otvorenom, pješačiti u cik zore, ali i uveliko u noći, spavati na otvorenom i manastirskim konacima, kako bi se zacrtani cilj ispunio na vrijeme.
Ali, optimizma ne manjka. Svakim danom, ova dvojica Dervenćana odaju utisak da su sve više spremniji ka ostvarenju svog cilja, a ono što im sam put donosi, kažu, pomaže im da vrijeme prođe brže, a pri tome više snage u rezervi zadrže.
Najteži bio im je peti dan hodočašća, dok su putovali do opštine Trnova u koju su stigli u dva sata iza ponoći, sami, nigdje nikoga. “Srećom, jedan monah nas je pustio u svoj crkveni konak, gdje smo uspjeli nekoliko sati prespavati, dok smo se prije toga odmarali na stolicama, vani, pod mjesečinom”, kažu Žarko i Nenad. Trenuci kada čovjeka ovladaju misli da posustane, ali upravo tada se javlja i snaga i volja za nastavak dalje, jer kažu da se uz Božiju pomoć i pomisao kada se poklone moštima Svetog Vasilija Ostroškog, javlja energija koja im struji kroz tijelo, a srce kuca i vodi naprijed. Peti dan hodočašća ujedno je bio i najduži, 51 kilometar, dok sada već njihov cilj biva kraći za sedam dana.
Sve je počelo 2.maja 2023. godine, a svoje putovanje podijelili su na nekoliko etapa, kako bi put mogli izdržati, a opet, u roku od devet dana stići do željenog odredišta. Na ovaj dugi i iscrpljujući put, krenuli su ispred Hrama Uspenja Presvete Bogorodice u Derventi, uz blagoslov dvojice derventskih sveštenika. Svoje etape su do danas prelazili kako su i zacrtali, a nadamo se da će tako ostati i do kraja ovog duhovnog putovanja.
“Osnovni motiv za polazak na ovaj fizički naporan i dug put mi je prvenstveno zadovoljenje mojih duhovnih potreba. O samoj ideji sam najviše razgovarao sa sveštenicima u manastiru Osovica, koji često posjećujem, i tako je sve počelo. Na kraju smo, I uz njihov blagoslov, organizovali sam put. Imamo podršku prijatelja od kada smo krenuli, mnogi nas zovu, pišu poruke i čestitaju na hrabrosti, odvažnosti i upornosti”, rekao je Tominčić.
Danas prelaze svoj sedmi dan hodočašća, napuštaju tlo Republike Srpske, a večeras će se smjestiti u manastiru Zgrađe u Crnoj Gori, dok će sutra svoj put nastaviti pravcem manastira Piva. 11. maja trebali bi stići u manastir Ostrog. Još uvijek je dug i trnovit put pred njima, a očekuju da ih čeka još dosta izazova, iako su već prešli više od pola puta.
Autor: Nemanja Ratkovac
