Kolja Mićević, pjesnik, esejista i prevodilac svjetskog glasa, preminuo je sinoć, od posljedica korona virusa, a njegovi prijatelji otkrivaju da je Kolja bio i matematičar, atleta, šarmer…pravi renesanski čovjek.
Čovjek, koji je Banjaluku proslavio u Parizu i širom književnog svijeta, preminuo je sinoć u UKC RS u Banjaluci.
Od mladosti je bio erudita pun energije. Bio je kako svjedoče njegovi prijatelji, ne samo pjesnik, nego i vrstan matematičar, pa je znao i matematiku “upetljati” u svoju poeziju i eseje.
Ipak, ono što je najinteresantnije i što mnogi ni u Banjaluci ne znaju, jeste da je Kolja u mladosti bio pravi atleta, svestran sportista, koji je svojim podvizima znao itekako zadiviti vršnjake, a naročito vršnjakinje. Tih se vramena dobro sjeća Nebojša Kuštrinović, poznati banjalučki meteorolog i hroničar, koji je sa Koljom odrastao u naselju Bojića Han, kod današnjeg Istočnog tranzita.
Svi smo gledali u njega kao u veliku zvijezdu, toliko je bio fizički spreman. Pravi atleta! Trčao je, bacao koplje na Banjalučkom polju, hodao na rukama. U vrijeme kad smo bili klinci u centar Banjaluke su ulazili vozovi, a Kolja je znao hodati na rukama ogradom željezničkog mosta, dok voz prolazi – priča Kuštrinović.
Književnik i profesor Ranko Risojević sa velikim pjsnikom se počeo družiti nešto kasnije, u doba velikom zemljotresa u Banjaluci, 1969. godina, kada su se našli u komšiluku, u naselju prikolica. Kasnije su postali kumovi i najbolji prijatelji.
Risojević je na Fejsbuku podijelio dirljiv status kojim se oprašta od prijatelja sa kojim se družio 50 godina.
Bio sam mu i kum vjenčani, prijatelj, sagovornik, kritičar mnogih njegovih djela. Sinoć sam zanijemio od osjećanja nemogući i jada nad gubitkom velikog prijatelja. Jedino što mogu da vam ponudim je opis jednog dijela našeg saradničkog, prijateljskog, gotovo bratskog života jeste ovaj tekst o jednoj od njegovih knjiga prevoda iz francuske književnosti čijem sam nastanku svjedočio danima i mjesecima dok je nastajala. Bio sam fasciniran njegovim radom koji nije imao granice i okvire, pun neviđene energije kucao je na svojoj starinskoj pisaćoj mašini po cijeli dan i dobar dio noći – napisao je Ranko Risojević.
A u tekstu koji preporučuje, Ranko Risojević je između ostalog, napisao, zašto ga je najdraži prijatelj ponekad, nehotice, dovodio u loše raspoloženje.
-Trebalo ga je samo vidjeti za starinskom “remingtonkom“, samo u gaćama, kao da će na rvanje a ne književni rad… Bio sam gotovo utučen Koljinom energijom, posmatrajući sebe kao preispoljnu ljenčugu. Bilo je gotovo nemoguće slijediti stvaralački ritam ovog neobičnog čovjeka zaljubljenog u svoj poziv, koji je njega, Nikolu-Kolju Mićevića, odabrao kao svog predstavnika, a ne obrnuto, kao što se češće dešava – napisao je Risojević prije tri godine.
Izvor: Srpskainfo
