Problem s nedostatkom sezonske radne snage već duže vrijeme postoji. Dosad su se vlasnici objekata još i nekako snalazili, a izgleda kako je taj problem ove godine poprimio neočekivano velike razmjere. Konobara, kuvara i prodavača nema ni za lijek.
Prva “hajka” digla se nakon što je pulska slastičarna na vratima okačila obavještenje da nema ko da ih posluži jer nemaju osoblja, a brzo se otkrilo kako takva situacija nije samo u Istri, nego posljednjih nedjelja i splitski ugostitelji muku muče s nedostatkom radnog kadra, piše Slobodna Dalmacija.
Adio Splite
Je li problem u tome što više nema radne snage na domaćem tržištu, ili ne žele da rade, ili se možda većina snašla i odlučila nadolazećih nekoliko ljetnjih mjeseci “pregrmiti” i iseliti se iz grada pod Marjanom i trbuhom za kruhom (čitajte platom od 1.000 evra i više te pozamašnom napojnicom) otići na hrvatska ostrva, gdje su ih raširenih ruku primili brojni vlasnici diskoteka, beach klubova i restorana – ne znamo, piše Slobodna Dalmacija.
Ali situacija je zabrinjavajuća. Radnici bježe iz Splita u isplativije destinacije u Hrvatskoj i izvan zemlje, ugostitelji najčešće ne žele da zaposle konobare koji su tek ispekli zanat i koji imaju nešto malo ili uopšte nemaju radnog iskustva, a oni koji se na kraju ipak na to odluče obično ne nude bajne plate jer nemaju “gotovog čovjeka”.
A uz sve to, svako gleda u dinar, radna snaga u dinar više, a ugostitelji u dinar manje, pa često dolazi do nezadovoljstva već na samom početku pregovora između te dvije strane. I shodno tome, u centru grada iz dana u dan, na izlozima prodavnica i vratima kafića, viđamo sve više belih A4 papira na kojima “boldirano” piše tražimo konobare, prodavače, radnike…
– Hitno nam trebaju četiri radnice, po dvije u svakoj poslovnici. Ako ste zainteresovani, što se nas tiče možete početi odmah ujutro. Radno vrijeme je od 9 pa do 15.30, odnosno od 9 do 16.30. Imamo i smjenu od devet i po do ponoći, 15.30 do 11, i od 16.30 do jedan. Mijenjamo se po smjenama. Plata je četiri hiljade kuna (oko 550 evra) plus za noćni rad i rad na praznike – kaže jedna radnica.
Napominje kako je ona vrlo zadovoljna radnim mjestom prodavačice slatkiša u starom gradskom jezgru, zbog čega već četiri godine nije promijenila posao.
Ni izloge u Marmontovoj ulici nisu zaobišle cjeduljice s natpisom da su u potrazi za radnom snagom. Poznati svjetski brend za donje rublje traži “sezonce”, ali na pitanje o radnim uslovima od prodavačice ne saznaje se previše.
U kvartovskom kafiću plaća do 4.500 kuna
– U kvartovskim kafićima se uglavnom radi od 7 do 15 sati i od 15 sati do ponoći, plata je od tri i po hiljade do četiri i po hiljade kuna (oko 610 evra). Ima se po jedan dan nedjeljno slobodan. Svaki malo bolji splitski kafić u kojem ima više posla nudi 5.000 kuna plate (oko 680 evra).
U restoranima i kafićima na Rivi plate su veće, znaju da budu i oko sedam hiljada kuna (950 evra), ali su razne kombinacije smjenskog rada oko kojih se detaljnije dogovara s gazdama i obično onaj koji radi popodnevnu smjenu kući ne ide prije 2 sata. Na ostrvima i u popularnim turističkim destinacijama nema slobodnih dana, tu i tamo se zna dogoditi da ga dobiješ, ali to je rijetkost. Plate su dobre, početna je sedam hiljada, a raste u zavisnosti od pozicije i iskustva kadra.
Na ostrvima i u mjestima uz obalu puno se više radi, napojnice su odlične i to je razlog zbog kojeg se “pregrmi” to što nema slobodnih dana. Izvan centra, splitski kafići obično dosta slabije rade, što se odražava i na platu i na napojnice.
Zbog toga su kvartovski kafići najduže u potrazi za radnicima, a ne mogu dovesti ni konobare i kuvare iz, primjer, Slavonije jer ljude nemaju gdje da smjeste, a plaćati nekome smještaj je vlasnicima preskupo. A nijedan radnik neće doći da raditi za tako malu platu i još da sebi mora da plaća smještaj.
(Srpska Info)
