Božić se praznuje kao uspomena na dan rođenja Gospoda Isusa Hrista. Mada je Vaskrs najveći hrišćanski praznik, koji se naziva i praznikom nad praznicima, najinteresantniji srpski običaji vezani su upravo za Božić i praznike koji ga prate. Tih nekoliko nedjelja oko Božića predstavljaju najljepši i najsvečaniji period tokom čitave godine. Božić je posebno praznik djece i porodice.
Božićna Liturgija
Na Božić rano ujutro zvone sva crkvena zvona, a domaćin i ukućani oblače praznična odijela i odlaze u crkvu na jutrenje i Božićnu Liturgiju. Oni koji su se pripremili pričešćuju se, dok ostali poslije službe u crkvi primaju naforu, koju na Božić uzimaju prije svakog drugog jela. Po izlasku iz crkve pozdravljaju se upotrebljavajući tradicionalni srpski božićni pozdrav: “Hristos se rodi” i otpozdravljaju: “Vaistinu se rodi”. Ovako se pozdravlja od Božića do Bogojavljenja.
Položajnik je prva osoba koja uđe u kuću na Božić. To je dragi gost čiji je dolazak obično unaprijed dogovoren sa domaćinom, ali može biti i slučajni posjetilac. Položajnik se dočekuje na poseban način. Ulazeći on pozdravlja dom božićnim pozdravom i ljubi se sa ukućanima. U starini položajnik je prilazio ognjištu, odnosno kasnije peći, gde bi džarajući vatru govorio:
“Koliko varnica, toliko srećica,
koliko varnica, toliko parica,
koliko varnica, toliko u toru ovaca,
koliko varnica, toliko prasadi i jaganjaca,
koliko varnica, toliko gusaka i piladi,
a najviše zdravlja i veselja,
Amin, Bože daj”.
,
Potom domaćica posluži položajnika i daruje mu pripremljen poklon. Položajnik simbolički predstavlja Mudrace sa Istoka koji su prateći zvijezdu došli da se poklone novorođenom Hristu. Vjeruje se da je to čovjek koji će tokom cele narodne godine donositi sreću u kuću.
- Na Božić bi trebalo raditi sve ono što vam nije išlo od ruke tokom prethodne godine, jer se vjeruje da ćemo ono što radimo na Božićno jutro raditi dobro i uspješno tokom cijele godine. Običaj je da se svi poslovi završe do podne.
- Tjesto koje ostane na rukama domaćice nakon mješenja česnice treba staviti na voćke koje su slabo rađale kako bi se njihov prinos povećao.
- I vodu kojom se opere sud u kome se mjesila česnica treba iskoristiti za zalivanje voćki jer će tako bolje roditi. U gradskim uslovima tom vodom se zaliva cvijeće u saksijama da bi ljepše i bogatije cvjetalo.
- U nekim krajevima se gata u plećku od pečenice. Ukoliko na kostima koje se izvuku iz pečenice ostane mesa, vjeruje se da će stoka te godine biti plodna i zdrava.
- Od konopca kojim je vezan naramak slame unijet u kuću trebalo bi na Božić, ujutru, u dvorištu napraviti krug i u njega staviti kukuruz i pšenicu za kokoške. Vjeruje se da će one tokom cijele godine jaja nositi na jednom mjestu.
- U nekim krajevima ljudi se izuvaju neposredno pred Božićni ručak, i to svi istovremeno, jer se smatra da će se tako i novi život lako rađati. Pilići će se brže izvoditi, žene porađati, krave teliti, ovce jagnjiti.
- Takođe, u nekim krajevima zastupljeno je vjerovanje da će mladići i djevojke koji prespavaju na slami posutoj na Badnje veče sanjati buduće supružnike.
Česnica
Rano ujutro na Božić, domaćica zamijesi tijesto od kojeg peče pogaču. U ovu pogaču, koja se zove česnica, stavlja novčić – uglavnom zlatni i srebrni, tj. od plemenitog metala za koji ne prianja rđa, jer je to dar novorođenom Hristu. U nekim krajevima česnica se pravi kao slatka pita sa orasima. Ime je dobila po tome što se mjesi u čast Isusa Hrista, ili zato što se lomi na časti (tj. djelove). Česnica se odozgo bode grančicom badnjaka. Kada bude pečena, iznosi se na Božićnu trpezu.
.
Pošto svi stanu oko stola domaćin zapali svijeću, uzima kadionicu, okadi ikone, kandilo i sve prisutne, pa preda kadionicu neko mlađem, ko kadi celu kuću. Potom se pjeva Božićni tropar (u slučaju da niko ne zna Božićni tropar, može se naglas pročitati uobičajena molitva prije objeda: Oče naš).
Kad se molitva završi pristupa se lomljenju česnice. Ona se okreće kao slavski kolač, a zatim se lomi rukama na onoliko dijelova koliko ima ukućana. Vjeruje se da će onoga ko dobije dio česnice sa novčićem sreća pratiti tokom čitave godine. Pronađeni novčić predaje se domaćinu, koji ga stavlja na ikonu. Kada se završi lomljenje česnice ukućani jedni drugima čestitaju praznik i mirbožaju se, odnosno, kako kaže Vuk Karadžić u svome Rječniku: “Izljube se svi redom govoreći: Mir Božiji! Hristos se rodi! Vaistinu se rodi! Poklanjamo se Hristu i Roždestvu Hristovom!” a onda sedaju za sto.
Običaji nalažu da se česnica mesi ujutru na Božić i nipošto se ne smije praviti unaprijed na Badnji dan! Naziv česnica potiče od riječi “čest”, koja je stara riječ za “dio”, “komad”. Ovaj naziv označava to što se česnica za ručak lomi, odnosno svako od ukućana sam treba da odlomi dio koliki hoće. Ovim običajem se članovi porodice uče skromnosti jer ne smiju da otkinu veći dio.
.
Na Božić postoji i vjerovanje da mladići treba da poklone jabuku djevojci koja im se sviđa. Ako djevojka prihvati jabuku, onda će sigurno biti njegova u toku naredne godine.
.
Poslije Božićnog ručka djeca idu u korinđenje, običaj koji je naročito rasprostranjen u Vojvodini. Djeca u korinđenju idu od kuće do kuće u kraju s kojim žive i dužna su da otpjevaju jednu Božićnu pjesmu, čime domaćinu nameću obavezu da im za to plati u kolačima ili nekim drugim darovima. Ako domaćin ne plati, vjeruje se da će mu cijele godine “naopako ići”. Prije Drugog svjetskog rata bio je običaj da se djeci isključivo na Božić daju pokloni koje im donosi Božić Bata.
.
Za pečenicu se obično unaprijed bira najbolje prase ili jagnje, koje se odvoji i zasebno hrani, a kolje i priprema, kao što smo rekli, na Tucindan. Uz pečenicu ponegdje ispeku još i ćurku, gusku ili kokoš.
.
Ostala vjerovanja i običaji vezani za Božić. Kada na Božić pada snijeg vjeruje se da će godina biti rodna. Običaj je da na prvi dan Božića niko ne dolazi u posetu osim položajnika i praznik se proslavlja u krugu porodice.
.
U noći između Badnjeg dana i Božića djeci je posebnu radost donosio Božić Bata, ostavljajući im poklone u slami. Opisujući blagoslov koji je kući donosila posjeta Božić Bate, narodna pjesma veli: “Ide Božić, ide Božić Bata, nosi kitu zlata, da pozlati vrata, i oboja poboja, i svu kuću do krova”
Po završetku božićnog ručka običaj je da se sofra ne diže tri dana, baš kao što se u tom periodu ni kuća ne čisti, pa slama ostaje da leži na podu do Svetog Stefana.
Dobro je da se na Božić poslije ručka simvolično započne neki posao kako bi ljudi cijele godine bili vrijedni i da bi im poslovi išli od ruke. Posebno lijep običaj spominje se u Risnu: na Božić se, po izlasku iz crkve, svi ljube jedni sa drugima, pa se tada izmire mnogi koji su dugo vremena bili u zavadi, prenose agencije.
.
Zadivljen ljepotom praznovanja Božića Njegoš je u “Gorskom Vijencu” pevao:
“Nema dana bez očnjega vida,
Niti prave slave bez Božića!
Slavio sam Božić u Vitlejem,
Slavio ga u Atonsku Goru,
Slavio ga u sveto Kijevo;
Al’ je ova slava odvojila,
Sa prostotom i sa veselošću,
Vatra bolje nego igda plama,
Prostrta je ispred ognja slama,
Prekršćeni na ognju badnjaci,
Puške puču, vrte se peciva,
Gusle gude, a kola pevaju,
S unučadi đedovi igraju…”
