Šta ćete nam uopšte? Ovo je možda i najbolja poruka svim obrazovanim mladim ljudima koji žele da dođu i da rade u našoj zemlji.
Još jedna priča kao iz romana Franca Kafke. Dobrodošli u našu zemlju, mladi perspektivni kadrovi. Odnosno bolje rečeno, šta ćete nam uopšte? Ovo je možda i najbolja poruka svim obrazovanim mladim ljudima koji žele da dođu i da rade u našoj zemlji.
Šta znači imati kvalitetnu diplomu a ne dobiti posao u ovoj zemlji uvjerio se i Fransoa Polet, momak koji je rođen u Parizu, od oca Francuza i majke, koja dolazi sa našeg govornog područja.
U Parizu je odrastao i tamo je živio dok nije završio studije. Nakon školovanja seli se u Englesku gdje je živio 4 godine i gdje je radio kao asistent/lektor u državnoj školi.
Tamo mu se nije svidjelo jer, kako sam priznaje, uživao u balkanskom tempu života i oduvijek mu je bila želja živjeti na Balkanu. naravno, u samom startu nailazi na brojne prepreke.
“Po zanimanju sam jezikoslovac odnosno završio sam prvostepene studije za engleski/njemački m/bosanski-hrvatski-srpski jezik na Sorboni. Konkurisao sam 2 puta za mjesto nastavnika sa nostrifikovanim diplomama medjutim pošto je prosjek ocjena stran a odbor nije (htio) mogao razumjeti, nisu me htjeli uopšte uzeti u obzir za nastavnika engleskog iako sam završio taj studij” kaže on u svojoj ispovijesti za BUKU.
Kako kaže, on po njima nije dovoljno stručan jer nema jednu od diploma sa naših fakulteta.
Oduvijek je želio da živi i radi u BiH.
Na konkurse za posao se prijavljivao uz prileženu dokumentaciju, a kako kaže, prosjek ocjena je ovjereni prevod a nema dodatak diplomi jer je diploma stečena prije nego što se dodatak počeo izdavati.
Iz Osnovne škole “Sveti Sava” u Zvorniku dobija odgovor kako nakon održanog Konkursa našao na devetnaestom mjestu rang liste jer “komisija za izbor kandidata nije mogla da izvrši bodovanje po osnovu prosječne ocjene jer se taj podatak ne nalazi u Vašoj diplomi”
Odgovor iz OŠ “Sveti Sava”
Naime Pravilnikom o proceduri i kriterijumima prijema radnika se “kandidat boduje tako što se prosječna ocjena tokom studiranja zaokružuje na dvije decimale a maksimalan broj bodova koji se može ostvariti po ovom osnovu je 10.
Fransoa kaže da na osnovu njegove dokumentacije se ne može isčitati prosjek, bolje rečeno da ga oni ne znaju isčitati.
Konkurisao je i na banjalučki Univerzitet. U konkursu su tražili saradnika za engleski jezik. Jasno je pisalo 180 bodova.
Dobija odbijenicu jer nema dovoljno bodova zbog nedostatka naučnih radova, nema nastavničko iskustvo i nema prosjek.
Fransoa zahtijeva da se preispita Odluka Senata. Stiže odgovor koji potpisuje rektor Stanko Stanić
Odgovor Univerziteta
Njegova se žalba odbija. Senat zaključuje kako je Komisija dobro uradila svoj posao.
Ogorčen, piše pismo ministru prosvjete i kulture RS Danetu Maleševiću. U njemu ga, između ostalih, pita:
Zašto RS ne izvrši ekvivalenciju prosjeka fransuckih ocjena prema ocjenama visokog obrazovanja u RS odnosno BiH?
Zašto mlada i talentovana osoba sa diplomom univerziteta koji postoji od 1257. godine, nije u mogućnosti da se zaposli u prosvjeti u RS?
Da li sam ja jedini državljanin RS odnosno BiH koji posjeduje stranu Diplomu i koji se prijavljuje za mjesto prosvjetnog radnika?
Iz Ministarstva stiže odgovor kako oni u ovom slučaju nisu nadležni te Poleta prebacuju na Ministarstvo nauke i tehnologije RS, na koje ga upućuju da riješi ekvivalent svojih ocjena. Trenutno čeka odgovor iz tog Ministarstva.
