Kako od običnih potrošača, odnosno domaćinstava, očekivati da plaćaju struju na vrijeme kada to ne čine ni javne ustanove i preduzeća, čak ni neka vrlo profitabilna preduzeća.
Takav je primjer na području grada Banja Luka, gdje samo 10 ustanova i preduzeća za potrošenu električnu energiju duguje 24 miliona maraka.
Prema dostupnim podacima, najveća potraživanja za neplaćenu električnu energiju ZP Elektrokrajina a. d. Banja Luka ima od Univerzitetskog kliničkog centra RS koji duguje 7 miliona, tačnije 6,97 miliona maraka.
Potom slijedi Jelšingrad Livar, u vlasništvu slovenske grupacije Livar, koji su potrošili, a nisu platili struju u vrijednosti 5 miliona maraka.
Treće mjesto zauzima Toplana a. d. Banja Luka s 3,1 milion maraka duga, što i nije veliko iznenađenje ako se ima u vidu u kakvom stanju se nalazi to preduzeće.
Potom slijede FK Borac sa 2,17 i Nova drvna industrija Vrbas sa 1,8 miliona KM dugovanja. Ono što je gotovo nevjerovatno je i da Odjeljenje za stambeno-komunalne djelatnosti grada Banja Luka duguje 1,2 miliona maraka za struju. Grad zapošljava više od 700 činovnika na čije plate troši 36 miliona maraka godišnje, a duguju za struju.
Na dnu liste su Zemljoradnička zadruga Agropromet s dugom od 920.000 maraka, koliko duguje i Studentski centar Nikola Tesla, Fabrika vode d.o.o. duguje 880.000 KM i banjalučka Aquana 600.000 maraka.
“S većinom dužnika smo potpisali sporazum o nagodbi za plaćanje duga u ratama, što znači da očekujemo skoru naplatu potraživanja. Zaključenim sporazumom o nagodbi dužnik se obavezuje na redovno plaćanje glavnice duga na rate, kao i redovno plaćanje potrošnje”, rekli su u Elektrokrajini.
Tvrde da potpisani sporazum ima snagu izvršne isprave, tako da u slučaju kada dužnik ne poštuje svoje obaveze, Elektrokrajina može zatražiti prinudno izvršenje za preostali dio glavnog duga s prispjelim kamatama, ali imaju i zakonska ograničenja u primjeni mjera isključenja prema objektima od posebnog značaja, kao što su zdravstvene ustanove, vodovodi ili studentske ustanove. (Klix.ba)
