Jelena Pušac – Broćilović, pravnica iz Banjaluke, već drugu godinu proizvodi kapi od srijemuša, samonikle ljekovite biljke koju još zovu šumski ili divljli bijeli luk, a koju od davnina prati glas da liječi mnoge bolesti.
Na to ju je, kako kaže, nagnao zdravstveni problem sa kojim se suočila nakon rođenja treće ćerkice.
– Kad sam se porodila, dobila sam upalu vene, pa tromb u nozi. Svi su predlagali operaciju, ali nisam pristala. Riješila sam da se sa svojom boljkom izborim uz pomoć prirode i uspela u tome – kaže ona.
Srijemuš je već tada bio izuzetno zastupljen u ishrani njene porodice, ali uglavnom kao začin ili salata.
– Znala sam koliko je ova biljka dobra za čišćenje krvi, pa sam htjela da je imam i zimi, a jedan od boljih načina da srijemuš zadrži svoje ljekovito svojstvo jeste da se od njega napravi tinktura. Odlučila sam da krenem sa tom pričom, motivisana činjenicom da je riječ o biljci širokog spektra djelovanja – priča Jelena za EuroBlic.
Tako je, pored zakona i pravnih propisa, počela da razrađuje plan kako da iz ove biljke izvuče najbolje.
– Došla sam do stranih studija koje pokazuju da je srijemuš, između ostalog, odličan čistač masnoća u krvi, da snižava krvni pritisak, poboljšava cirkulaciju. Jednako je dobar i za jačanje imuniteta, te odlično sredstvo za borbu protiv malokrvnosti – ističe ona.
Dodaje da nije riječ o komplikovanoj proizvodnji, te da je najvažnije srijemuš odmah nakon branja adekvatno skladištiti, da ne bi izgubio svoja ljekovita svojstva.
– Ova biljka je jako specifična, jer ono ljekovito u njoj jako brzo nestane. Naime, alin i alicin u dodiru sa kiseonikom fermentira i gubi svoja ljekovita svojstva. Poslije pola dana od branja, od sremuša imate samo jedan ukusan začin ili salatu, ali ne i ljekovitu biljku. Zato sam i krenula u priču oko pravljenja tinkture – kaže naša sagovornica.
Objašnjava da se sremuš nakon branja lagano obriše i stavlja u rosfrajne posude sa tečnim azotom, gdje se zamrzava.
– Onda se prebacuje u rosfrajno ili stakleno suđe, odnosno u što prirodnije materijale. Potapa se u alkohol potrebne jačine, gdje određeno vrijeme stoji da bi se obavila ekstrakcija, nakon čega se cijedi. Jedina mana ove biljke je to što je u svježem stanju dostupna svega tridesetak dana, pa su kapi jedino rješenje za one koji žele da je koriste tokom cijele godine. Lane smo proizveli 50, a ove godine 100 litara tinkture, koja se već našla u našim apotekama – naglašava Jelena.
Njen tim srijemuš bere na planini Vučjaka, na području za koje je analiza pokazala da nije zagađeno olovom i teškim metalima.
– Ono što ga posebno izdvaja među ljekovitim biljkama je to što raste isključivo u planinskim i nezagađenim sredinama. Praktično ga je nemoguće presaditi, a u rastu srijemuša čovjek nema nikakvog uticaja – kaže naša sagovornica.
Stranci zainteresovani
Kad se upustila u pravljenje tinkture, odmah je angažovala profesore sa Poljoprivrednog i Tehnološkog fakulteta, pod čijim budnim okom se odvija proizvodnja.
– Naša tinktura ispunjava sve neophodne standarde, a trenutno radimo na analizama kako da od srijemuša napravimo još kvalitetniji proizvod. Cilj nam je da proizvod plasiramo na strano tržište, jer su stranci izuzetno zainteresovani za njega, jer su upoznati sa ljekovitim svojstvima sremuša – ističe Jelana za EuroBlic.
Emisiju “Čovjek i zdravlje” sa Jelenom Pušac-Broćilović možete slušati svakog petka u 17:05 na talasima UNO radija.
