Sa 350 miliona KM duga, te sa 3.130 zaposlenih i samo 20-ak aktivnih lokomotiva na prugama, Željeznice RS su vjerovatno neslavni rekorder u istoriji željeznica.
Dok u razvijenim zemljama Evropske Unije po kilometru pruge radi jedan željezničar, u Hrvatskoj dvojica, a u Srbiji petorica, u Srpskoj, ako se uzme u obzir da je u upotrebi svega 360 kilometara pruge, svaki kilometar je opterećen sa skoro devetoro zaposlenih u Željeznicama RS.
Prema analizi Svjetske banke, skoro polovina zaposlenih u ŽRS su tehnološki višak, a ispostavilo se da prekobrojnih ima čak i među mašinovođama.
I dok se vode pregovori pod kojim će uslovima više od 300 radnika uskoro biti otpušteno ili penzionisano, jer se za toliko mora smanjiti brojno stanje u prvom krugu racionalizacije, i laicima je jasno da su ŽRS uništile borbe stranaka na vlasti i korupcija.
Od 11 direktora, koliko ih se na čelu ovog strateškog preduzeća izmjenjalo do osnivanja ŽRS, 1992. godine, neki su vladali godinama, neki samo nekoliko dana, ali svi nose bar dio odgovornosti za propast jednog od ključnih resusrsa Srpske.
Milan Ninković, kontroverzni ratni lider dobojskog SDS, za samo nekoliko dana „direktorovanja“ 2001. godine nije mogao uticati na sudbinu preduzeća, ali je njegovo imenovanje, od koga se ekspresno odustalo, navodno pod pristiskom Visokog predstavnika, jasno pokazalo koliko je političkim moćnicima stalo do vladanja Željeznicom.
Željeznice RS su, prema finansijskom izvještaju, prošlu godinu završile sa gubitkom od oko 30 miliona KM, čime se akumulirani gubitak popeo na skoro 83 miliona KM. Prikazali su oko 351 milion KM obaveza, od čega za poreze i doprinose 573.000 KM.
Međutim, izvori „EuroBlica“ tvrde da je moguće da su i ovako katastrofalni poslovni rezulatiti „uštimani“ i podsjećaju na negativne revizorske izvještaje.
Zemljište ŽRS vrijedno oko 60 miliona KM je „nestalo“, a ne mogu ga isknjižiti. Tu su još neke tranakcije koje je nemoguće sakriti i kao takve teško prikazati kao zakonite – tvrdi jedan od bivših izvršnih direktora u ŽRS.
Dodaje da su svi direktori bili skloni stranačkom i rođačkom zapošljavanju i sklapanju poslova korisnih po partije na vlasti, ali da je Sreten Telebak, koji je bio direktor od 2001. do 2006., najbolje vodio preduzeće.
Žrtva političkih borbi
Telebak je jedini direktor Železnica RS koji je krivično odgovarao za malverzacije i odležao u zatvoru više od godinu dana, ali je ubjedljivo najomiljeniji među radnicima. Pamte ga po redovnim platama i sigurnosti, a tokom martovskih protesta spominjali su ga kao starog-novog spasioca Željeznica RS.
Telebak nije želio da govori za „EuroBlic“, tvrdeći da je „otputovao u Čikago“, ali je nedavno na jednoj lokalnoj televiziji izjavio da nije spreman da u poznim godinama preuzme odgovornost za posrnulo preduzeće, čak i kada bi mu to neko ponudio.
I Svetlana Cenić, ekonomska analitičarka i bivša ministarka finansija RS, tvrdi da je Telebak bio dobar direktor, ali i žrtva političkih borbi.
– Nije im valjao, a u njegovo vrijeme ŽRS je bila jedina željeznica u regionu koja je poslovala pozitivno. Sada je nastupio totalni sunovrat za koji rešenja nema ni vlast, ni sindikati, koji su se minulih godina razmnožavali kao amebe i činili sve da otjeraju Telebaka. Bune se tek sad, kad im prete otkazi – kaže Cenićeva.
Za svih šest sindikata na Željeznicama RS vlada mišljenje da njihovi lideri navijaju za pojedine političke opcije, pa se tako Simi Cvjetkoviću, predsjedniku Samostalnog sindikata mašinovođa, stavlja na teret da je bio desna ruka bivšeg direktora Petka Stanojevića, kadra SNSD, koji je naprimao nekoliko stotina radnika kako bi obezbijedio sebi glasove za izbor u Narodnu skupštinu RS. Cvjetković tvrdi da to nije tačno.
– Nisam u SNSD. To izmišljaju lideri drugih sindikata, iz česte zavisti. Svi su direktori primali „svoje“ radnike, tako da je Savanovića dočekalo 3.600 zaposlenih i zaostatak od dvije plate. On je uzeo nepovoljan kredit od 10 miliona samo da bi se mogao pohvaliti da je isplatio te plate. Tada počinje sunovrat – tvrdi Cvjetković.
I drugi sindikalni lideri imaju svoje verzije apokaliptične priče, ali su najzad sjeli za isti sto kako bi bar što skuplje „prodali radničku kožu“ i obezbijedili što povoljnije uslove za prekobrojne.
Radnici su, zbog neisplaćenih naknada iz ranijih godina, dobili preduzeće na sudu, ali je pitanje da li će ikada vidjeti i marke, od ukupno 20 miliona KM, koliko im Željeznice RS, po presudama, trebaju da isplate.
Vrijedi samo 50.000 KM
Pod pritiskom nagomilanih dugova početkom prošle godine Željeznice RS su bile primorane da, kao akcionalrsko društvo, vrijednost svog osnovnog kapitala sa 245.305.786 KM smanje na samo 50.000 KM.
Stručnjaci ocjenjuju da je očigledan pokazatelj da su dugovi zapravo veći od imovine ŽRS.
Prema prijedlogu Svjetske banke, Željeznice RS bi ponovo trebalo da postanu državno, odnosno vlasništvo RS i da se podijele na dva preduzeća: jedno bi vodilo računa o infrastrukturi, odnosno prugama, a drugo se bavilo saobraćajem.
Svi direktori
- Dragiša Hadžić
- Marinko Kontić
- Marinko Biljanović
- Milan Ninković
- Sreten Telebak
- Dimšo Todorović
- Stojan Lazarević
- Ljubo Pašalić
- Petko Stanojević
- Zdravko Savić
- Dragan Savanović
