Sve veća prodaja antidepresiva sa jedne, te sve veći broj bolesnih sa različitim „šiframa“ sa druge strane, dovoljan su znak za uzbunu kako nam nacija postaje sve bolesnija.
„EuroBlic“ saznaje da je više od 200 Banjalučana danas pod „šifrom“ neke duševne bolesti i ukoliko bi počinili najteža krivična djela neće biti sankcionisani zatvorskom kaznom, već upućeni na liječenje.
Psiholozi upozoravaju da je sve veći broj i riziko faktora koji bi mogli biti „okidač“ da se duševno bolesni ustreme prema drugima, te da preventivnih akcija gotovo da i nema.
Psiholog Aleksandar Milić ističe da se vrlo malo, gotovo nikakva pažnja ne posvećuje duševnim bolesnicima, sve dok se ne dogodi neka tragedija.
– U porastu je broj ljudi sa smetnjama koje ukazuju na teško zdravstveno ponašanje. Ovo se posebno odnosi na grupe koje bi pod određenim riziko faktorima mogle napraviti nešto prema drugima- smatra Milić.
Ovaj banjalučki psiholog ističe da se reaguje, ali vrlo kratko.
–Reakcija uslijedi kada dođe do neke nesreće ili tragedije, a nakon što se ona dogodi onda javnost ima priliku vidjeti kako se duševno bolesni pacijenti ne drže pod stalnom kontrolu– zaključio je psiholog Milić.
Jedan od najdrastičnih primjera iz prakse jeste bombaški napad koji se dogodio 13. marta 2014. godine u Banjaluci. Tada je Željko Stevanović ubacio bombu u autobus „Autoprevoza“ i ubio vozača Boru Topića (55) na autobuskoj stanici kod Poljoprivredne škole u banjalučkom naselju Lazarevo.
Kada je Topić zaustavio autobus na stanici, Stevanović je kroz prednja vrata u krilo Topića bacio bombu koja je vozača ubila na mestu. Nakon napada koji je šokirao javnost, Stevanović je pobegao i skrivao se 36 časova. Uhapšen je u blizini fabrike “Jelšingrad”.