Desetine hiljada ljudi sa prostora bivše Jugoslavije radi na crno u Njemačkoj. Neki vjeruju da ih čekaju viza, med i mlijeko. Drugi bivaju prevareni za novac. Lažnim agentima biznis cvjeta.
U Njemačkoj, suprotno mišljenju u našem regionu, cvjeta prevarantski biznis kada je u pitanju pronalazak stalnog posla.
Desetine hiljada ljudi s prostora bivše Jugoslavije zapravo rade na crno u Njemačkoj i dok su neki toga svjesni, a drugi vjeruju da ih čeka bolja budućnost, svi su zapravo prevareni za novac.
Rekli su mu da samo uplati 200 evra za mjesečni smještaj i o svom trošku dođe u Špigelau, bavarsko mjesto blizu tromeđe s Austrijom i Češkom. Obećana mu je i soba samo za njega, dozvola za rad i posao u struci, odnosno – mala gastarbajterska utopija. Dino Mehić (pseudonim), IT stručnjak iz BiH povjerovao im je i istinu otkrio na najteži način.
Čim je stigao u Špigelau, shvatio je da je bio žrtva prilično jeftine prevare, jer je zajedno s pedesetak ljudi iz Hrvatske, Srbije i BiH, morao dijeliti desetak soba. Dobio je svoj ležaj, ali mu je renta sad odjednom skočila na 500 evra te mu je rečeno da se mora odreći i 15 odsto primanja od svake plate na “sređivanje papira”.
Ubrzo je shvatio da ga ne čeka nikakva IT firma, već “crnčenje” na građevinskim poslovima. Kap koja je prelila čašu i bila signal za povratak u BiH bio je pokušaj agenata koji su ga i namamili u Njemačku da mu oduzmu pasoš.
Sve to Dino je ispričao za Deutsche Welle (DW), pod uslovom da se ne otkrije njegov pravi identitet. Otud i ime Dino Mehić. Razlog je očit i jasan, jer je rad na crno, makar i jedan dan, kršenje zakona koje se u Njemačkoj može kazniti zatvorom ili zabranom ulaska u šengensku zonu.
Prevario ga prijatelj
Naredna priča prevarenog gastarbajtera stiže iz Valjeva. Naime, Darko Sekulić (26), koji ne skriva svoj identitet, sudski želi istjerati pravdu.
Njega je prevario kućni prijatelj, koji ga je pozvao u kompaniju “Sluger” u Mariboru, odakle je dalje otišao u Grac radeći za tu kompaniju. Radio je, kaže, na fasadama zgrada i spavao u kontejneru s više radnika i uz 50 evra sedmično za hranu.
– Nismo imali ugovor, nešto smo popunjavali u kompaniji, ali ko zna šta je to bilo – kaže Sekulić.
Kad je potrošio i novac koji je sa sobom donio iz Srbije kao rezervu, više nije razmišljao i vratio se kući, ali sad bez novca. Preko Facebooka su mu se javila još devetorica prevarenih radnika u istoj kompaniji, pa je Darko odlučio tužiti kompaniju “Sluger”. Dobio je i prijetnje ubistvom, te da će ga prijaviti za rad na crno.
Krivične prijave podnio je u Valjevu i Mariboru.
– Tjerat ću to do kraja, neću ih pustiti ni za što na svijetu. Imam svjedoke koji su bili, koji su radili – kaže.
Masovna pojava, a žrtve su građani iz balkanske čekaonice EU
Sličnu priču ima i Goran Zrnić. Neinformiranost radnika glavni je adut onih koji se predstavljaju kao “agenti” ili “posrednici”, često na društvenim mrežama. Svi oni po dolasku na rad u drugu zemlju dobiju krivotvorene potvrde da su prijavljeni u zdravstveni sistem, u ovom slučaju Slovenije.
Riječ je o masovnoj pojavi, a prema dostupnim internim podacima njemačke carine do kojih je došao list “Die Welt” i na koje se poziva DW, u 2017. godini pokrenuto je 65 755 postupaka protiv ilegalnih radnika.
Među deset zemalja koje su glavni izvor radnika na crno nalaze se zemlje iz balkanske čekaonice EU: Albanija, Srbija, Bosna i Hercegovina, Makedonija, Kosovo i Crna Gora.
Uhvaćeni radnici najčešće ne znaju šta napraviti, jer niti znaju jezik, niti šta im je činiti. Klasična je mjera protjerivanje iz Njemačke. Ako i imaju neke falsifikovane papire, onda ih carina predaje policiji i čeka ih krivična prijava.
(DW, Avaz)
