Svi na kraju pokažu svoje pravo lice jer se čovjek umori od svih stvari u svom životu, umori se od hoda prema svojim ciljevima, umori se od umiljavanja ljudima koji mu za nešto trebaju, umori se od svijeta koji nije onakav kakav ga je očekivao.
A najviše se od svega umori se od držanja maske na licu te ima tako snažnu potrebu da je skine da bi njegovo lice i njegova duša prodisali.
Na kraju svi pokažu svoje pravo lice, i često to bude u trenutku kada ne očekuješ. Jer umori se čovjek od padova i dokazivanja da je savršen, umori se od namještanja pozitivnog stava u teškim trenucima, umori se od briga koje mu ništa nisu donijele. A više od svega umori se od ljudi koji su mu išli na živce, ljudi koji su bili kopija njega samoga, koji su po svaku cijenu željeli nešto od njega i igrali igru da to i dobiju.
Na kraju svi pokažu svoje pravo lice, i često to bude mnogo ranije nego što očekuješ. Jer umori se čovjek od pričanja, umori se od zabadanja nosa u tuđe stvari, umori se što nije bio onakav kakav je očekivao i svega mu više bude dosta. A više od svega umori se čovjek od sebe, od uvijek istih dijaloga sa sobom, od uvijek istih očekivanja i razočaranja, od uvijek istih bježanja od sebe i drugih, a nema gdje, a nema kome.
Na kraju svi pokažu svoje pravo lice, lice koje je bilo puno kozmetike i šminke. Umore se svi kada se završi predstava i kada više nikome ne treba ništa da dokazuju, niti pokazuju. Umore se kada dobiju ono što im je trebalo i kada shvate da uloga koju su igrali nije bila vrijedna toga.
Ali šta se može, jedna predstava se završi, a druga predstava započinje i druga uloga koju ovaj put treba igrati mudrije. Život je takav – svi na kraju pokažu svoje pravo lice, a onda shvatiš ko su glumci, a ko pravi ljudi, piše Savjetnik uspjeha.
