Teglice prepune sočnih šumskih jagoda na štandu devetogodišnjeg Jovana Gajića iz Sitnice na Manjači kod Banjaluke i ove godine mame prolaznike koji rado zastanu da pazare ukusno voće koje su ubrali vrijedni prsti ovog dječaka.
Priča o Jovanu, dječaku sa crnim šeširom koji za vrijeme ljetnjeg raspusta bere šumske jagode, kupine i maline i prodaje na štandu pored kuće kako bi zaradio džeparac i pomogao roditeljima, dirnula je lani mnoga srca.
Iako još dijete, svojom dobrotom i plemenitošću nadmašio je mnoge iza kojih su godine životnog iskustva. Prije nego što pijetlovi najave novi dan, ovaj vrijedni dječak ustaje kako bi pomogao roditeljima da nahrane stoku, a potom odlaze u šumu da naberu jagode.
Ni zarasla šumska staza koju treba da prepješači, kiša ili insekti nisu prepreka za njega da svaki dan na svom štandu prolaznicima ponudi svježe ubrane jagode.
– Volim da pomažem mami i tati i zato mi nije teško da ustajem rano. Sad je sezona šumskih jagoda, a uskoro će kupine i maline, ima mnogo posla dok ih naberemo i rasporedimo u tegle. Ljudi me prepoznaju od prošle godine, svrate da kupe jednu teglu koja košta pet maraka, pa kad vide kako su mirisne i ukusne jagode, traže još – priča Jovanče, kako ga mnogi od milja zovu i dodaje da od lani, kada je priča o njemu obišla cijeli region, ima još više mušterija.
Mali crni šešir, koga je zub vremena odavno nagrizao, i dalje je zaštitni znak ovog dječaka.
– Neki ljudi su mi nudili mnogo para za ovaj šešir, ali ja ga nikad neću prodati. Po njemu me sada svi prepoznaju – priča Jovanče dok nam pokazuje kako mu je majka ušila šešir, jer se na nekoliko mjesta pokidao.
Nije Jovan samo vrijedno i poslušno dijete, on je i odlikaš u čijoj se đačkoj knjižici, uz jednu četvorku, nanizalo pregršt petica. Pokazuje nam pohvalu za primjerno vladanje i knjigu kojom je nagrađen jer sa nastave nije izostao nijedan dan. Matematika mu je najdraži predmet, a kada odraste želio bi da postane građevinski inženjer.
Još jednu neostvarenu želju ima ovaj dječak u dresu sa likom poznatog fudbalera Lea Mesija. Stidljivo nam je otkriva i kaže da bi volio da prodajući voće zaradi dovoljno novca kako bi otišao na utakmicu fudbalskog kluba Barselona.
Ponosni na Jovana, ali i druga dva sina i kćerku, roditelji Miloš i Božana Gajić za sve plemenite ljude koji su ih obilazili imaju samo riječi zahvalnosti. Kažu da je u protekloj godini sve krenulo nabolje u njihovom domaćinstvu.
– Dobila sam posao u školi, uspjeli smo da kupimo kravu, nekoliko jagnjadi i svinju, a zasijali smo i baštu – kaže Božana.
Gajići ističu da im je cilj da djecu izvedu na pravi put, da budu pošteni i vrijedni ljudi. Ni od koga, kažu, ne traže milostinju, žele da rade i da od svog rada hrane porodicu.
Zahvalnost
Jovanova porodica je zahvalna svim plemenitim ljudima koji su prepoznali dobrotu njihovog sina i pomogli im.
– Beskrajno sam zahvalna ministru prosvjete i kulture RS Danetu Maleševiću i direktoru naše škole Branku Vulinu, koji su mi obezbijedili posao u školi kada se otvorilo slobodno mjesto spremačice. Nikada neću prestati da budem zahvalna i gospodinu Slobodanu Stanareviću i Institutu za građevinarstvo “IG” Banjaluka koji su mom Jovanu obezbijedili stipendiju – istakla je Božana Gajić.
(Glas Srpske)
